pookapookapookapookapooka

Početkom rujna 1991 pošao sam u Herceg Novi posjetiti mamin i babin grob. Baba mi je bila sahranjena na groblju manastira Savina iako je bila Hrvatica dakle default katolkinja.
Ustvari, bila je Crvena. Željela je biti tamo sahranjena jer je najbolji dio svog života provela sa mojim djedom i mojom starom u neposrednoj blizini tog groblja. Djeda, koji se zvao isto kao i ja, ubila je njemačka podmorska mina 1944. Stara mi je umrla 1991.
I dok sam išao prema grobu, prošao sam pokraj jednog kaluđera i dvoje ljudi. Jasno sam čuo kaluđera kako pita: A, ovo oko Okučana... je li i to očiščeno? Pseto šugavo – pomislio sam i krenuo dalje. Mislim da ne postoji veći grijeh od širenja mržnje u božje ime. Kad sam se vračao prema Dubrovniku, vidio sam na Debelom Brijegu neke male zaklone od vreća sa pijeskom i nešto ljudi sa rumunjskim kalašnjikovima iza njih. To je bila neprobojna obrana Dubrovnika o kojoj su govorili mediji. Većina tih ljudi je završila u Morinju, vojnom zatvoru JNA i tamo proživila poprilične strahote.

Danas sam bio u Herceg Novom, posjetiti mamin grob. Bio sam i u manastiru i zapalio svijeće... za žive gore, za mrtve dole, kako to rade pravoslavni. I vidio sam najveći bor u životu. Pa sam neko vrijeme tražio sjemenke jer je bio pinj. Da ih posadim, ne da ih pojedem. A onda sam vidio trafiku u kojoj su se prodavali razni vjerski rekviziti. A, ja sam još davno na TV čuo neku slovačku obitelj kako pjeva Oče naš na staroslavenskom i skroz me oduševilo. Tako ja pođem do trafike i pitam nekog mladog kaluđera ima li Očenaš na staroslavenskom, pa on počne gledati neke sličice sa svecima i tekstom na pozadini... i gleda, i gleda, i onda kaže da nema. Jebiga. Pa ga pitam ima li kakav mali molitvenik ili nešto slično, a on kaže da ima, ali da nije na staroslavenskom. Pa ga ja pitam: A, znate li vi to... ustvari, znam da znate... bi li vi to mogli meni izdiktirat, a ja ću zapisat. I on kaže: Može – pa mi da komad papira i kemijsku i počne polako diktirat. I kad je završio, uzme sa strane jednu od onih malih sličica sa svecima pa mi da i to. A ja kažem: Ja sam vam katolik (default:), a on uz smiješak uzvrati: Nema veze, ovo je Sveti Stefan, kod vas je Sveti Stjepan, on ti je bio prvi Hristov mučenik. I ja kažem: Hvala vam puno... doviđenja. A on meni, uz smiješak: Ništa, ništa, Riki... hajde s Bogom.

Neki dan sam lutao hodnicima bolničkog labirinta i naletio na bolničku kapelicu.
Na vratima je bio zaljepljen isprintani list A3 formata. Na njemu je pisalo:

Reporter (pita Majku Tereziju): Što mislite, što bi se trebalo mijenjati u Crkvi?
Majka Terezija: Ja i Vi.

Oče naš iže jesi na nebesjeh!
Da svjati sja imja tvoj!
Da pridet carstvije tvoje!
Da budet volja tvoja
jako na nebesi i na zemlji!
Hljeb naš nasušni daš nam dnes!
i ostavi nam dolgi našia
jakoze i mi ostavljamo dolznjikovim našim!
I ne vovedi nas vo iskušenje,
No izbavi nas od lukavago!