pookapookapookapookapooka

E, prije ove ideje sa nadgrobnim hrastom u postu ispod ovoga, imao sam ja jednu drugu zamisao o svom posljednjem počivalištu. Nije sad da ja stalno mislim o tome, da mi je to neka fiks ideja koju nikako ne mogu smetnut s uma. Padne mi tu i tamo na pamet. Obično kad perem zube. Pranje zuba me asocira na prolaznost. Moraš ih stalno prati da ti ne bi prošli. Pa sam osmislio kako ću ostvarit svoj RIP (Rest In Peace). Kupit ću neki brežuljak u nekoj vukojebini. Pa ću na njemu napraviti veliki armirano-betonski bunker. Pa ga okružit sa tri reda one zajebane UNPROFOR bodljikave žice. A ove krugove između žice i sve do bunkera ću minirati. PROM do PROMA. A PROM je valjda najkvalitetnija stvar što je JNA ikad proizvela. Traje dulje od država na ovim prostorima. I neću ja to onako bezveze minirat. Ide nehrđajuća žica pa kroz bodljikavu žicu pa s mine na minu. Pa dopunski upaljači i plastični eksploziv ispod svakog PROM-a. A stavit ću i tri tisuće pašteta i petsto tenkovskih pa sve zasut sa tri milijuna šarafa. E, pa da ga vidim ko će to razminirat. A u bunkeru, duboko ispod zemlje ću ležat pokojni ja. U velikoj kapsuli sa sto kubika ukapljenog sarina. Da ne bi kome palo na pamet da me tuče artiljerijom i raketama. E, sad vi mislite, zašto bi me iko tuko u miru mog posljednjeg počivališta. He, he. Pa ja hoću da se za mene čuje i nakon što crknem! Tako ću lijepo montirat veliku, ultra-glasnu sirenu na moj bunker koja će stalno oglašavat malo zračne napade, malo nuklearni udar. Odakle mi struja, pitate se. Kao prvo, cijeli će bunker biti pokriven sačastim foto-naponskim čelijama. Ali to, dakako, neće biti dovoljno. Morat ću postavit i četiri vjetrenjače sa generatorima. E, da. Moram izabrat neku vjetrovitu vukojebinu. A vjetrenjače će biti obojane u kričavo narančasto-crne pruge. Da svima odma bude jasno da to nije Disneyland. I svaki kvar u elektro-sustavu ili veći pad napona pokreće sustav za lansiranje kapsule sa mnom i sarinom na ravno na Vatikan. A onih 5000 kila TNT-a ide u zrak. Dakle, u potpunosti self-contained disaster sistem. Pa tako u krugu od 100 km od moje nekropole neće biti niti jedne jedine žive ljudske duše. Samo golemi hrastovi. I srne, zečevi, jazavci, veprovi, medvjedi, risovi, jeleni, kune i puhovi. A svježim, čistim zrakom odzvanjat će cvrkut tisuća ptičica. I sirena sa signalom za nuklearni udar.