pookapookapookapookapooka

utorak, 01.02.2005.

TREĆI POREDAK


Bilo je to u Zagrebu, u prosincu 1996 godine, na tečaju za vitezove humanosti, kad se prvi put u mojoj glavi obznanio šaht. Bila je to neka zajebancija sa jednim jednako ludim likom iz Novske o tome kako šahtovi prate ljude, polako im se prišuljaju i onda ih zaskoče, poklope i pojedu. Pojeo ga šaht, ha ha ha ha ha....
Šaht. Očevidan dokaz postojanja infrastrukture naše civilizacije. Šaht. Svakodnevan prizor. Stotine, tisuće šahtova.
Andy Warhol je rekao da će svako imati pet minuta slave. Ili možda 5 GB slave. E, pa ja koristim svoju mikro-slavu da vam predstavim šaht u jednom novom svijetlu. Tako da kad ga vidite pomislite na moj ŠAHT, a ne na nešto nebitno i nevrijedno zapažanja.
Kad otvorite ŠAHT dobijate uvid u infrastrukturu stvarnosti ili onoga što vam je trenutno na programu stvarnosti. Ako ja uspijem jedan običan šaht pretvorit u prozor u utrobu mehanizma simulacije, zamislite što tek mogu ljudi koji su školovani i obučeni da grade vašu stvarnost, kockicu po kockicu, znak po znak.
Šaht je znak. On nešto označava. Označitelj (znak) koji ima svog označenika (referenta).
Moj znak šahta mijenja svog referenta. Ajde, naprimjer, recimo da predstavlja prolaz do vaše podsvijesti, do onog traumatičnog i gurnutog u podsvijesno, odakle to nešto, grozno i zaboravljeno, šalje afektivne signale koji se manifestiraju u vašem životu kao nešto što naizgled nema veze s onim govnom duboko na dnu mračnog okna zatvorenog šahta.
I tako ono skriveno šahtom upravlja vašim životom iako ste vi potpuno nesvjesni te šahtove moći. Kanalizacijski šaht, šaht sumanutog zgrtanja u orgiji potrošnje.
Ali moje aspiracije streme prema večem poduhvatu. Ja želim da moj ŠAHT bude anihilator simulacije. Želim da svaki put kad vidite šaht zamislite da se ispod njega krije infrastruktura simulirane stvarnosti koju emitiraju dominatori stvarnosti, pravi gospodari svijeta kojim vi raspolažete. Svaki put kad vidite šaht, pogledajte oko sebe i upitajte se: Što se ovo oko mene stvarno događa? Ili još bolje, želim da svaki put kad vidite televiziju pomislite da izgleda kao ŠAHT i kako joj možete jednim pokretom strgnut ekran i viditi što je unutra. Recimo, za vrijeme reklame za Ariel. Pa ako ugledate Prospera, Arielovog gazdu i kreatora stvarnosti Oluje, zadnje Shakespearove drame, koju je napisao tako da je moguća tisuću i jedna interpretacija samo zato da bi ukazao na varljivost stvarnosti i svoju moć projekcije u glavama publike, oprostite mu kad kaže:
As you from crimes would pardoned be
Let your indulgence set me free.
Jer je samo naša podatna volja gorivo simulacije, a cijeli ovaj reallity show je na dobrovoljnoj bazi. Dok ne naletite na neki stvarno zajebani šaht. Pa vas ustrijele k'o divlje prase iz čeke, kao na primjer nesretnog Johna Fitzgeralda.
- 22:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>