pookapookapookapookapooka

Mogao bih biti svašta u životu. Ali danas mi je palo na pamet da bi mogao variti. Ne profesionalno, u brodogradilištu ili štotigajaznam. Nego onako, svojski. Da to bude sol mog života. I da imam posebnu slabost prema šahtovima. Mislim, imam je već, šahtovi su mi fascinantna pojava. Ali tek mi je danas palo na pamet da bi ih mogao variti. Ne onako malo, na par mjesta, kako to rade ovi iz policijskog osiguranja, da neko ne bi postavio bombu kad neki glavonja prolazi s autom. Nego skroz. Var cijelom kvadratnom dužinom šahta. Ili kružnom, ili elipsoidnom... jer šahtova ima svih oblika i veličina. Kupio bi ono za varenje sa elektrodama pa bi po noći izašao... da malo varim. Spojio bi se na struju od onih rasvjetnih bandera i vario. Malo po malo. Sve dok ne bi počeli primjećivati moje zavarene šahtove. Pa bi me kad-tad uhvatili. I dobio bi kakvu prekršajnu, neku dijagnozu eventualno, i to je to. A onda bi nastavio variti. Pa bi me opet uhvatili. I opet isto. Skroz sam normalan, uračunjiv i lucidan, samo volim variti šahtove. Neće me strpati u ludnicu zbog toga. Sto puta gori luđaci šetaju naokolo. Tako bi se ja dao opet na posao. A policija bi više znala... kad bi se ja priključio na javnu rasvjetu, svjetlo bi se u toj ulici smanjivalo u ritmu mojih varova. Pa bi izdaleka vidili i rekli: Eno ga, jebo mater svoju, opet vari... pa u stanicu. Pa malo na promatranje. A onda bi još neko počeo variti. Pa bi ja tvrdio: To je onaj drugi, to je onaj drugi... i što će sa mnom nego me opet pustiti. E onda bi promjenio taktiku. Nabavio bi boce za autogeno varenje. Ne bi više bio vezan za javnu rasvjetu, bio bih mobilniji, bio bih nepredvidljiviji, a i var bi bio bolji. Vario bi i one šahtove za koje prije ni u snu ne bi pomislio da bi ih mogao zavariti. Vremenom bi se cijela infrastruktura moga grada počela gušiti. Sve bi bilo zavareno. Ljudi bi me počeli okrivljavati jer im remetim život. A opet imao bi i pristaša. Dosta njih.
Tu i tamo odjeknula bi eksplozija, kad bi nekoga od mojih pogodili iz lovačke puške u bocu sa acetilenom. Krenule bi hajke. Neiskusniji bi postajali žrtve linča. Bijesni bi ljudi vitlali bocama za varenje dok bi nesretnika vodili do obližnjeg jarbola za zastavu. Ujutro bi osvanuo obješen, s bocama oko vrata i natpisom: Što je vario, vario je. Ja bi slovio za neprijatelja naroda. Krio bi se u šumi sa nekolicinom vjernih i prekaljenih varioca. Kovali bi velike planove. Kako presresti pošiljke novih šahtova i zavarit ih prije nego što ih ugrade. Moji ljudi u tvornicama šahtova varili bi šahtove odma na proizvodnoj traci.
Pokret bi se polako internacionalizirao. Šahtovi za kakve vi znate polako bi nestajali. Sve dok i zadnji ne bi bio zavaren. I stvarno... možete li vi to zamisliti? Možete li zamisliti svijet bez šahtova?