pookapookapookapookapooka

Ima par godina da sam bio u vezi sa Kristinom. Kristina je bila predivna, ali nekako... hladna. Seks je bio katastrofalan; ili je ona bila frigidna ili sam ja bio katastrofalno loš jebač. A kad jednom počnete misliti da ste loš jebač... najebali ste. I dobro, nekako se ta veza potezala, više smo se bavili nekim drugim aktivnostima, u prvom redu shoppingom. I svaki put kad bi naletili na dio nekog supermarketa ili robne kuće gdje se prodaje posuđe Kristina bi stala ispred one vješalice gdje vise Tefalove tave i gledala, i gledala, i gledala, ne mičući ni malim prstom. I svaki put kad bi je ja odvukao od jebenog Tefala jer bi mi više dopizdilo čekati, pogled bi joj bio nekako zamagljeno opušten... izgledala bi baš onako kako bi ja volio da izgleda nakon što se dobro izjebemo. Pa mi nešto padne na pamet. I tog dana, nakon filma koji smo pogledali šutke, polako ja počnem oko Kristine, već rutinski broj poljubaca, malo maženja bez ikakve reakcije, skidanje gačica i u trenutku kad bi ga ja, inače uz neke poteškoće, uspio ugurat, izvadim ja Tefal tavu i pokažem je Kristini i... revolucija! Oči joj se rašire, zjenice joj se rašire, svi joj mišići ožive njene ruke me zagrle, njene noge me obgrlre... i ja uletim bez i trunke trenja docekan radosnim uzdahom. I po prvi put stvari krenu baš onako kako trebaju. Po prvi put ja osjetim Kristinu ispod i oko sebe. I sav sretan krenem ja odložit tavu na noćni ormarić ali ona me životinjski bijesno zgrabi za ruku i vrati tavu u svoje vidno polje. I ne samo to, nego držeći me za ruku, počne približavati i udaljavati tavu od svoga lica u ritmu pokreta naših tijela. I sve brže, i brže, i brže, dok se Kristina nije počela izvijati i polako počela ispuštati zvuk koji nisam mogao ni zamisliti da će ikad ispustiti, divlji, spontani zvuk čistog užitka koji je prerastao u zvjerski urlik i kulminirao u grču i njenim divljim ugrizom u moje rame. Onda se opustila, oznojena, zamucenog pogleda, gurnula me polako sa sebe, uzela mi onu tavu, pokrila si lice s njom i ubrzo zaspala. Ja sam je zadovoljno gledao i mislio: to je znači to.
Sutra ujutro Kristina me probudila i rekla: Idemo u robnu kucu! I pošli smo. I kupili sve modela Tefalovih tava. I jebali se i dan i noć samo mjenjajući tave koje su ležale razbacane oko kreveta. I bilo je predivno, životinjski, nevjerojatno...
I onda, jednog jutra čekamo Kristina i ja u redu u robnoj kući, kupili smo neke kukice da možemo vješati tave iznad kreveta kad neki hare krišna mršavi momak sa čuperkom upita prodavačicu: Oprostite, ovaj wok... znate li je li pri proizvodnji bio testiran na životinjama? I podigne on taj neki wok u zrak, točno u visinu Kristininih očiju, kad ono tamo najveća i najdublja Tefalova tava koju sam vidio. Pogledao sam Kristinu i vidio kako duboko i ubrzano diše, kako zabacuje kosu, kako oblizuje usne, kako se bokovima polako izvija u smjeru ovog obrijanog kretena. A onda je on upitao: A, je li ovo najveći i najdublji model na tržištu? Prodavačicino nervozno: Da! poklopilo me k'o klavir. Kad je Kristina nježno stavila ruku na mršavo rame jebenog biljojeda, samo sam se okrenuo i otišao. Po fritezu, naravno... pa nisam ja lud.