pookapookapookapookapooka

Dvoboj. Pitanje časti. Hrabrosti. Muškosti. Maglovita zora u šumi i dva suparnika okrenuta leđima jedan drugome. Kreću i broje korake. Na deset se okreću i pucaju. Hmm.. čime?
Ajde nek' bude kratežom od lovačke puške. Sa sitnom sačmom za ptice. Pa kad opale jedan na drugoga svaki dobije po pet-šest kuglica. A dvoboj je do smrti, nema zajebancije. Pa onda opet napune i ...bum! I opet ...bum! I ...bum i ...bum, ...bum, bum, bum, bum, bum, bum, bum, bum, bum i bum! Jebiga, na muci se poznaju junaci. Pa onako cijeli krvavi, svaki sa 350 kuglica tik ispod kože naši vrli suparnici nastavljaju... bum, bum, bum, bum, bum, bum, bum, bum, bum i bum. I više ni jedan ništa ne vidi. Ali otprilike čuje odakle onaj drugi puca pa puca i on u tom smijeru. Bum, bum, bum, bum, bum, bum, bum, bum i bum. E sad su više i oglušili od silnog pucanja. Pa stoje par metara jedan od drugog i pucaju u raznim smjerovima. Sekundanti nervozno gledaju na satove. Trebalo je sve biti gotovo prije nego što se jutarnja magla raziđe. A sad je već kasno poslijepodne. Svo lišće s drveća u krugu od 100 metara je otpuhano, mjesto dvoboja je pomno devastirano. Tri su sekundanta-pomočnika ranjena dok su donosili municiju. A dvoboj se nastavlja i čini se da nema kraja. Sekundanti su već bijesni. Dogovaraju se nešto, žustro gestikulirajući. Svaki uzima pušku, prilazi svome gazdi i precizno ga ustrijeli u glavu. Dovode kola s konjima. Hvataju mrtvace za ruke i noge i pokušavaju podići. Ne ide. U svakom ima po 100 kila olova. Jebiga... teret časti.