pookapookapookapookapooka

srijeda, 12.01.2005.

MOLIM TE POMOZI MI

Predaja. Idem putem pognute glave s amputiranom prošlošću. Nisam bio u pravu, išao sam krivim putem. Snaga me ostavila samog. Bole me kukovi. Noge su mi otečene. Ne sjećam se ničega. Sam. Ne razumijem nikoga. Samo buka. Moj svijet se rasplinuo. Udišem strani zrak. Iznad mene je nebo koje nikad nisam vidio. Ljudi me ne primjećuju, nevidljiv sam. Hodam bez cilja. Tuđa stvarnost tutnji oko mene. Strah suvereno i bahato vlada mojim srcem. Ne pada mu na pamet da se ponižava pojavljivanjem. Sjedim na klupi i gledam djecu. Ili golubove. Ne znam. Ljudi se smiju i prolaze. Odnekud dolaze i nekamo idu. Ja stojim izvan svega. Umirem. Ne znam zašto. Ne znam kako. Nemam imena. Ja. O kome piše neko drugi. Ja. U plitkom sloju moje duše vrtlog gonjen ništavilom otvara tunel u mrak kraja. Ne osjećam ništa. Kraj je milosrdan. Ne nudi mi oslonac za kajanje. Padam. Mrtav. Niko dugo ne reagira dok ležim dlanovima okrenutim prema gore...

Halo... hitna pomoć... imamo mrtvog alkoholičara, tu u parku...jest, sigurno je mrtav... nije vaš posao... koga da zovem...

HVALA
- 01:14 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>