pookapookapookapookapooka

Ja sam vjerojatno jedina osoba za koju znate da je učila mačku da se penje po drveću. Nedavno sam napravio Crazy Ivan manevar u životu (to je izraz kad se ruska podmornica odjednom, bez upozorenja okrene za 180 stupnjeva i krene u suprotnom smijeru da bi vidila je li je prate) i nekakva simbolično-razbijena boca šampanjca o trup mog novog života bila je nabavka mačke. I tako ja preko one "hi hi hi" i jednog oglasa nabavim svog žutog mačka u jedne stare Čehinje. Pa pođem ja do Čehinje da uzmem mačka, a ona plače k'o da sina šalje u rat i govori: "Žuki moj mali, Žuki moj mali, u-hu-hu-huu..." I evo, ex Žuki, sada Mačak, smrdi na kolomast i leži tu pokraj mene. A bila je jedna smiješna situacija s tom Čehinjom. Ona preko ljeta radi kao turistički vodič, vucara za sobom krdo Čeha i govori im ko je koga zajeb'o kroz povijest u prostornom kontekstu moga Grada. A ja sjedim na tri kurca (tako neki zovu jedno mjesto sa tri mala stupića na jednom križanju) i smijem se nekim stvarima u svojoj glavi i čekam onu hi-hi-hi da idemo nešto pojest ili popit, ne sjećam se. I odjednom čujem: "Aaaahoooj....kako mi je Žuki." A ispred mene stoji 30-tak ljudi i gleda u mene kako se blesavo smiješim, a ja gledam u njih kako se oni svi do jednog blesavo smiješe. I gledamo se mi tako, smiješeći, nekih pet-šest sekundi, sve dok ona nije rekla: "To sam ja...zar me se ne sjećate...Žuki, Žuki..." I tek onda kad sam ja nju izdvojio iz te gomile i sjetio se ko je ona, u stvari, i ko je taj Žuki, počnem se smijati pa se dignem s jednog od ona tri kurca i pokažem rukama nekih pola metra u zraku i kažem: "Ovoliki je Žuki, ovoliki, ha ha ha..." i svi se oni Česi skupa s njom počnu smijati jer je smijeh zarazna stvar (pg :) ...i to mi je baš vesela neka blesava zgoda. I naučio se penjat po drveću iako je bio kućna mačka. Jednom je probao čak i na metalnu banderu...kreten.