pookapookapookapookapooka

Zebra. Crni put i bijele trake. Horizontalna prometna signalizacija. Vaše uvjetno pravo na prednost prolaska. Zebra, zebra, zebra. Trči po savanama. I nemaju dvije sa istim trakama. Lovaju je lavovi, hijene, gepardi, leopardi, HIV pozitivni domoroci sa kalašnjikovima, snajperisti sa Carl Zeiss optikom i mine. Afrika. Koji kurac zebra radi na mom putu? Ima više zebra u mom Gradu nego u Serengetiju. A baš bi bilo dobro da ima nekoliko pravih zebra. Isključivo u prometne svrhe. I da imaju apsolutno pravo prednosti. Ako ih uspijete uhvatit. A uvečer ih morate pustiti da se jadne odmore jer ih ujutro čeka jutarnja hajka za apsolutnim pravom prednosti prolaska. I kad uhvatite jednu takvu zebru onda možete što god hoćete u prometu; nema pravila desne strane, nema prometnih znakova, nema semafora, nema ni službenih osoba sa zviždaljkama. Nema čak ni kolona pod crveno-plavom pratnjom. Vi ste na svojoj zebri alfa i omega "pravila povjerenja". Kad vas ljudi vide, automatski malo potonu u sjedištu, uhvate se čvršće za volan, a nogu dignu s gasa. Crno, bijelo, crno, bijelo, crno, bijelo....stroboskopsko-hipnotizirajući fenomen potpune prometne dominacije. Samo je trebate uhvatit. A njoj je stvarno pun kurac hvatanja. Pa sa prvim znacima zore na istoku, njoj odma udari pjena na usta. I nema tu nekog nagona ili instinkta. Lavovi, hijene, leopardi, gepardi i domoroci nailaze na neku jeku u deoksi-spiralama zebrinog svijeta. Ali deset tisuća čimpanzi za volanom, uguranih u tri kvadratna kilometra, koji svi žele samo pravo prednosti, stvarno je previše. Za bilo koje Božje stvorenje.