pookapookapookapookapooka

Ljudi vole red. Ordo. Bez obzira ko bio redar. Ordinator. Ja red još nisam uspio uočiti. Vjerojatno zato što ga ne volim. Moj trenutni svjetonazor je na klimavim temeljima. Ja sam antifundacionist. I moj je svjetonazor pun antinomijskih rupa. (there is a crack in everything, that's how the light gets in...L. Cohen). Onaj što mu Vjerujem jede kokice. I ništa više. Mislim, ne radi. Možda još jede i sjemenke ili nešto, ne znam. Kaos i fraktali su mi baš lijepo uletili. I područje vjerojatnosti. Red. Mora biti nekog reda!!! Ajde???
Možda red za kruh. Ili za plinsku komoru. Prirodna selekcija? Preživljavanje kao Prime Directive malih, malenih vozača našeg kombajana (ili prije kamiona za skupljanje smeća)? Znam sa sigurnošću da ja samo jedna osoba pročitala moju Veliku (ha ha) unifikacionu teoriju koja jasno ukazuje na postojanje radikalnog zla. Nema ni tu reda. Jadni mali nekad Svemogući ginu u potpuno sumanutim bitkama Vračeva i Vladara.
A i kad ne bi bilo tako, kako njih samo 30 000 može napisati 9. i to sa gluhim kombajnom. A da to ikad ikome bude onako uzročno-posljedično jasno. Vidio sam jebeni puzzle sa više jebenih djelića. Negdje noćas, u snu, sam se susreo sa dvije bivše. Jedna je bila hladna kao i uvijek, druga je pisala ljubavno pismo nekom ko je zajeb'o (ne ja). Pa mi je nekako samo došlo da demoliram jedan mali vid reda u mom svijetu. I uspjelo mi je. I sad sam u posvemašnjem neredu. Jer svi ste vi tek moja projekcija ili simulacija, a vaše teorije i pokušaji da se ko mravi u vodi pokušate uhvatiti za čvrstu slamku reda, meni su tek loša scenografija. Kurt vonnegut je imao jeben život. Mama mu se ubila kad je bio mali, zarobili su ga Nijemci skupa sa cijelom divizijom, bio je u Dresdenu koji su Saveznici sravnili sa zemljom iako nije imao niti jednog, jedinog vojnog cilja. Prvo su ga demolirali sa običnim bombama, da izviri drvena građa iz razrušenih kuća. Pa su onda po noći zasuli sa zapaljivim fosfornim bombama, da se suha drvena građa zapali. I nastao je vatreni vihor koji je progutao najlijepši njemački grad. I ubijeno je 150 000 tisuća ljudi. I to je najveći pojedinačni zločin u povijesti. Samo da pokažu Rusima što mogu. I naš je Kurt napisao roman o tome. I u romanu se pojavljuje neki lik koji u jednom trenutku kaže kako je sve što čovjek treba znati napisano u Braći Karamazovim. Poslije ga strijeljaju zbog nekog čajnika (he he, Kurte). I stvarno jest. Jer nema načina da se sazna ko je u stvari ubio Smerdjakovljevom rukom starog Karamazova. Dakle, jebo vas red u svim svojim pojavnim oblicima. Jebeni vampiri. I kao što Veliki Inkvizitor iz Braće na kraju svog monologa s Njim kaže.....eno vam u naslovu.