pookapookapookapookapooka

nedjelja, 19.12.2004.

dixi!

Dva puta u jednom danu. Niti jedan put u cijelom životu. Odnos gubitaka i dobitaka. U kategoriji Traženja. I veći dio mene navija za gubitke, jer većina se uvijek ravna po iskustvu. A manji dio, malešni dio mene, viče iz sve snage: Ništa se nikad nije dogodilo dva puta! Ništa se nikad nije dogodilo dva puta! I dok me većina mami pod svoju lavinu (the crumbs of love that you offer me, are the crumbs you left behind), ja gledam onog malešnog kako nešto viće dok ogromna masa potmulo tutnji prema meni. I sjetim se kako je ugodno biti pasivni dio lavine, kad mekano obložen sa svih strana ideš prema neumitnom dnu. Dno. Dno možete viditi kad kupujete kruh. Kako crnog lica sjedi na plastičnoj ambalaži od ožujske pive i pije istu. Dno možete viditi na Dnevniku, u crnoj košulji kako demantira svoju boju. Pa ću ja krenut prema onome malešnome. Između ostalog i zato što ima boju očiju moje djece.
- 23:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>