Ponoćna zvona

utorak, 31.10.2006.

Zauvijek mlad

Sutra je Dan mrtvih. Zamisliš se nad prolaznošću života i stvarnom brzinom kojom vrijeme zapravo protječe. Začas iz djeteta odrastemo u odraslu osobu, a iz odrasle osobe ubrzo dospijemo među starce.Oni penzići koji danas nas nerviraju po tramvajima, pa onaj njihov spori hod i smežurana tjelešca su samo slike nas u ne tako dalekoj budućnosti. Samo je pitanje vremena kada ćemo pronaći svoju prvu sijedu. Da li ste ikada poželjeli vratiti se u djetinjstvo ? Djeca u biti nemaju pojma o svijetu koji ih okružuje. Bezbrižno se igraju i nisu ni svjesni problema koji ih jednoga dana očekuju. Uživaju u životu. Često se kaže da treba živjeti svaki dan kao da ti je posljednji, ali i nije tako jedostavno ponašati se u skladu s mogućnošću da sutradan umireš. Katkad je jednostavno preteško pregristi jezik i prešutjeti neke stvari ili učiniti nešto što će povrijediti nekoga, a već sutradan nas ili te osobe možda više neće biti. U bilokojem trenutku se može dogoditi nešto zbog čega možemo umrijeti. Statistike pokazuju da se većina smrtnih slučajeva događa u kući. Više ni najbliskijim osobama ne možeš vjerovati. Samo malo prelistajte Crnu kroniku i prijeđite pogledom preko naslova. Članovi obitelji se međusobno ubijaju, nikad ne znate nosi li vaš ljubavni partner džepni nožić ili pištolj sa sobom. Više nije ni sigurno sjesti u automobil jer se toliko manijaka vozi po cestama, a možda se baš i vi za volanom pretvarate u jednoga od njih. Nije sigurno ni samo biti pješak jer nije rijetkost da nedužni pješaci stradavaju. Nedavno je na e-mail adresu moje poznanice stigao zastrašujući mail. U mailu su slike nekog mladića koji je poginuo u prometnoj nesreći. Ne znam što se točno dogodilo, ali je njegovo tijelo bilo potpuno unakaženo, a u mailu su prikazane slike njegovoga tijela. Ne znam što je morbidnije, činjenica da netko može biti toliko bolesnoga uma da uopće pohrani takve slike u memoriju svojeg računala, a kamoli da ih proslijeđuje. Da imamo mogućnost odabira doba smrti, ipak bih odabrala duboku starost i smrt u snu jer ni ne primjetiš da dođe. Nažalost, mladost proleti toliko brzo da ne primjetiš ni da je starost došla. Samo se jednoga dana pogledaš u ogledalo i shvatiš da si zreo za starački dom. Nadam se da ću svoju mladost provesti na što bolji način i da će mi u sjećanju na nju ostati pregršt lijepih uspomena, tako da se imam zbog čega smiješiti u starosti i da u snu preminem sa smiješkom.

P.S. Tko je sad spooky, ha ?

subota, 28.10.2006.

Prvi post

Za početak, ovo mi nije prvi blog i dosad mi je uvijek bio problem kako započeti prvi post. U boxu nećete pronaći puno podataka o meni jer nastojim biti što tajanstvenija. Ako vas nešto zanima, pitajte. Nadam se da ću brzo skupiti puuuuno komentara i da će vam se blog svidjeti.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv