Za jučerašnji bi dan mogla reći da je bio uobičajen (bez ikakvih neuobičajenih i paranormalnih događaja), ali nažalost to se desilo. Sad se vjerojatno pitate: A što to? Pa evo vam odgovora: Jučer me mama poslala k jednoj babi po sir i vrhnje. Nije mi se baš dalo, al sam ipak otišla da ubijem još ovo malo slobodnog vremena (sad slijedi moj pokušaj nasmijavanja čitaoca mog bloga) tj. da samo naizgled ubrzam vrijeme do početka nove školske godine kojoj se tolko «veselim». Uvjerena sam da vas je prethodna rečenica jako raspoložila i nasmijala, ali vratimo se mi prepričavanju događaja. U biti, ta baba ima psa. Pekinezera, tj. pekinezericu koju je ta baba nazvala imenom Tina. Tina naizgled ostavlja dojam bezopasne, nevine, umiljate i mirne kuje, ali se ispostavilo da je taj dojam posve pogrešan. Kad sam ušla u dvorište te babe Tina je lagano počela lajati na mene, ali mene to nije uplašilo jer je glupu pekinezericu okupirao moj miroljubiv pas Floki koji je došao za mnom. I tako sam ušla u kuću, baba mi je tamo dala dva sira i vrhnje i ja sam baš krenula prema vratima. Tad se pojavila ona, pekinezerica i počela je lagano lajati na mene. Ja to nisam shvatila baš ozbiljno jer pas koji laje, ne grize. Bacila sam pogled na Tinu i nasmijala joj se te joj tad okrenula leđa. I tad se dogodilo nešto strašno….Napeto, zar ne? Sad vas sigurno zanima kaj je bilo dalje, ali ću vas malo držati u neizvjesnosti…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………dosta neizvjesnosti. Gadura glupa me ščapila, tj ščapila mi je petu na lijevoj nozi i lijepo napravila dvije dosta ružne rane. Ja sam bila u šoku…..krvi je bilo posvuda……sad se zajebavam, al bilo je dosta krvi. Dovoljno da se napune 2/3 čaše za rakiju. I tak sam brzo ja otrčala doma svojoj mami, nisam više mogla gledat to odvratno podmuklo malo čudovište. Ak ne kužite kak me to malo đubre uspjelo ugrist, samo ću vam reć da sam nosila japanke. Kad sam došla doma, moja mi je brižna mamica te rane polila s rakijom (po kojoj još uvijek smrdim) i zavila mi stopalo s gazom. Da priča ne postane dosadna sad ću vam prestat pričat što se dalje događalo, nego ću vam reći što sam zaključila o pekinezerima, a taj zaključak glasi: Pekinezeri su jedna odvratna vrsta psa. Svi govore kak su slatki i slične srcedrapajuće stvari, al meni su jednostavno ružni. Također mislim da su dvolični. Izgledaju kao umiljate male životinjice, a zapravo su gamad. Čak i pitbulle smatram boljima od njih, jer oni se bar ne pretvaraju. Oni te odmah napadnu, pa bar znaš na čemu si. I to je bio opis događaja koji je narušio monotoniju još jednog dosadnog dana u nizu dosadnih dana…..THE END bye |
< | rujan, 2005 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv