pollock

Ovaj tjedan... sat se pomaknuo – što je naravno potpuno poremetilo moj dnevni ciklus i ono najvažnije u tome, spavanje. Zapravo vrijeme koje sam time izgubio mirno sam nadoknađivao u školi. No nije ni to bilo tako loše. Brzo mi je prošao radni dio tjedna, a i nisam primjetio da je cijelih pet dana padala kiša, vjerojatno zato i ne uživam pretjerano u današnjem suncu. Meni su ovakvi dani kao stvoreni za gubljenje vremena u kući. Spavanje, gitara, računalo, gitara, gitara, spavanje, sve to stignem strpati u tih 12h dana.
Možda vam se čini da nemam društveni život, istina i nije Bog zna što ali i takav nije loš. Imati dvoje prijatelja(posjetitelja) od kojih je polovica ženskog spola dostatna je društvena aktivnost.Primam dovoljno i informacija da i nemam potrebu izlazit izvan četiri zida. Ukoliko ipak jednom u tjednu poželim promjenu okoline bit ću prisiljen napustiti svoj mali svijet, a kad živite u malom gradu kao ja ostaju vam samo dvije opcije

1. Cafe bar – ne volim dim cigareta, što mi je redoviti glavni izgovor za ne ulazak u te prostore, a i glazba nije primamljiva, mislim da je idealan naziv za nju UŽAS. Remix remixa, k tome takva glazba je i bez nekih tehno preinaka jadna.
2. Mirna šetnja kroz grad, nekad je toliko mirna da čitav grad djeluje sablasno. Većina mlađe populacije kojoj i inače u normalnim sredinama ulice pripadaju subotom navečer kod nas zapravo ne vrijedi. Dio grada je stisnut u dva kafića, a ostatak traži luđu noć u susjednom većem gradu.

Ima malo misto i svojih prednosti no o njima u nekom drugom postu...