Ujedinjenje HNS-a i HSLS-a!
Spekulira se kako bi se spomenute stranke ujedninile u jednu, a predsjednik te stranke bio bi S. Mesić. Naime predsjednik RH želio bi na čelu st ujedninjene stranke biti nakon isteka predsjedničkog mandata.
Spomenuto ujedinjenje došlo je na inicijativu HNS-a, a moglo bi se realizirati tijekom godine, pa bismo početkom 2009. umjesto dvije imali jednu liberalnu stranku. Komentari iz spomenutih stranka svode se na to da treba pričekati da prođe Izborni sabor HNS-a. Tek tada se može krenuti u bilo kakve pregovore.
Stvaranje jedne liberalne stranke značilo možda na sljedećim izborima ključnu odluku o novoj vladajućoj stranci. No ujedine li HNS i HSLS značilo bi to približavanje liberala Sanaderovoj vladi, s obzirom da je HSLS trenutačno u koaliciji s HDZ-om, a ujednijavanju HNS-a i HSLS-a, HNS pokazuje svoju naklonost vladajućima. U ovoj novoj političkoj igri ponvno ispašataju birači spomenutih stranaka. Naime, nakon izbor politička scena u RH toliko je turbulentna da takvo što nitko nije mogao predvidjeti. Ovakve poteze birači mogu shvatiti kao izdaju i nepovjerenje prema njihovim glasovima, što je vjerojtano najveća ''kazna'' strankama.
No s obzirom da se politikom u Hrvatskoj bave, ne oni koji gledaju na opće dobro i interese cijelokupnog stanoviništva Lijepe naše, već oni čiji su privatni interesi u prvom planu, pa takvo što nije bilo neočekivano.
Bojkot kupovanja
Ovih dana traje bojkot kupovanja zbog aktualnih poskupljenja koji je pokrenula udruga Potrošač. Suzdržavamo li se od kupovanja i je li bojkot stvarno rješenje poskupljenja?!
Od petka 8. veljače pa sve do prekosutra, 15. veljače traje bojkot kupovanja. Udruga Potrošač pozvala je građane na suzdržavanje od kupovanja kako bi ukazali na problem poskupljenja te tako utjecali na na moguće smanjenje i zaustavljanje sljedećih poskupljenja. Naravno da smo svi pozdravili ovu akciju, a kako kažu iz Udruge, zasad bojkot uspijeva. Dakle, možemo kupovati samo nužno i odolijeti iskušenjima u beskonačnim shopping centrima. Naravno, ako je uspjela Italija i Grčka bojkotom smanjiti cijene proizvoda koji su naglo porasli, pa zašto ne bi i Hrvati. Dakle, akcija se privodi kraju uspješno, no jesmo li bilidovoljno suzdržani tek će se pokazati u narednim danaima kada se očekuje reakcija Vlade i ostalih mjerodavnih ljudi koji bi eventualno mogli zaustaviti ovo vrtoglavo poskupljenje.
Naime živimo u vrijeme brutalnog konzumerizma i potrošač je na vrhu svjetske piramide. Bombardiraju nas sa svih strana cijelo vrijeme. Eto, prošao je Božić--izlika trošenja pod krinkom darivanja, pa je slijedila Nova godina, Fašnik, pa evo ide i Valnetinovo--još jedan potrošački trik i izgovor za peglanje kartica kako bismo voljenima dokazali da nam je stalo..O da, začas je i Uskrs, pa ide ljeto--opet se troši na putovanja, ljetne krpice. I tako doslovno cijlu godinu imamo izgovor biti u minusu i jaukati kako nikad dovoljno novca. Naravno kad ga trošimo kao da se nalazi u vreći bez dna, samo kopamo sve dublje i dublje. Pa ima li bojkot uopće smisla jer kako smo krenuli nama ni poskupljnje neće stati na kraj.
Možda bi bojkot trebali produžiti na cijelu godinu pa biti skromni i tijekom svih ovih praznika kada jedva čekamo napuniti vrećice i vratiti se kući praznih džepova.
Novinarstvo na hrvatski način
Proteklih dana sve se vrti oko lažnog intervjua s premijerom Sanaderom koji je objavio Jutarnji list. Taj je događaj za sobom povukao veliku raspravu o hrvatskom novinarstvu i kredibilitetu koji ono (ne)uživa.
Kao čitateljica JL-a i studentica novinarstva , osjećala sam sam se vrlo razočaranom saznavši za spomenuti skandal. Renomiranom novinaru, poput D. Butkovića koji je objavio sporni intervju, ovakve se stvari nebi smjele događati. Zapravo, nebi se smjele događati nikome u ovoj struci. Nakon ovog skandala, dolaze u pitanje gotovo svi intervju koje je JL obajvio, svi članci, sve. Dolazi u pitanje vjerodostojnost ovog lista. Iako je vjerojatno cijela halabuka koja se digla oko ovoga preuveličana, ''kako to mediji već rade'', ovaj je skandal potresao struku. Činjenica je da se skandali događaji cijelo vrijeme i da ih je u hrvatskom novinartsvu bilo i prije i bit će ih i dalje. No trebali bismo se zapitati kamo sve to dakle vodi. Istraživanja pokazuju kako hrvatska javnost ionako najviše vjeruje radiju kao mediju, dakle tisak jest u krizi. No ta je kriza prisutna tu već dugo, od pojave radija, preko TV-a, do novih medija, pa sve do najnovijeg trenda građanskog novinarstva. Ovakvim skandalima tiska sve više pada i gubi ono najvažnije-čitatelje. Čitateljima gubi nakladu, nakladom gubi oglašivače, oglašivačima gubi profit i to je to.. Novinari služe javnosti pa bi se u skladu s time trebali i ponašati. D. Butković to sigurno nije učinio u ovom slučaju, a time je nanio veliku štetu. Svi znamo kako bolje pamtimo loše stvari od onih pozitivnijih, a lažni intervju svakako ne zvuči pozitivno.
Sve u svemu, novinarstvo u Hrvatskoj vjetrojatno nije upoznalo svima nam poznatog Pulitzera i njegovu krilaticu: ''Točnost, točnost, točnost.'' Mi se radije držimo balkanskog načina ''rekla kazala'', naravno bez provjere, pa kud puklo...
''Ova je godina ključna za hrvatski put u EU''
''Ova je godina ključna za hrvatski put u EU'' izjavio premijer I. Sanader. Hoćemo li 2008.g. napokon u tu dugoočekivanu eurposku zajednicu? Ili možda ipak ne? Kako je krenulo na početku godine, vrata EU neće nam se tako lako otvoriti.
No u današnjoj izjavi predsjedinika Mesića ne vidimo taaakav entuzijazam. Naime predsjednik je izjavio da ćemo u EU do 2009.g. ako ubacimo u već famoznu petu brzinu. No ako naš auto ima šest brzina, ipak nismo dali sve od sebe, zar ne?!
Sve u svemu, put Hrvatske u EU pretvorio se u igru mačke i miša koja je već naporna i djeci u vrtiću. Ovu smo godinu započeli žestoko i ne baš previše pozitivno od strane Bruxellesa, počevši sa ZERP-om, preko ostalih nerješenih pitanja koje EU zahtijeva da se urede. Požrtvovno skačemo na svaku riječ iz Bruxellesa bez obzira na to kakvo je pravo stanje u Hrvatskoj. Mislim da smo previše tražili svoj put kroz povijest da bismo sada tako olako predali kormilo drugima.
No ''optimist: kaže utopist'', pa što nam drugo preostaje, nego nadajući se da je sve što se događa dobro i pozitivno i naravno najbolje rješenje za sve naše probleme!
