Politea

ponedjeljak, 09.08.2010.

ALIEN PRED VRATIMA: Suverenost i Izvanzemaljski posjet

Frank Drake, jedan od osnivača SETI-ja, organizacije koja se bavi astrobiologijom i potragom za životom izvan planeta Zemlje, napravio je slavnu Drakeovu jednadžbu koja broji tehnološki razvijene civilizacije koje bi mogle postojati u zvjezdanom prostranstvu. Po toj jednadžbi, ali i drugim, logikom vođenim statistikama, broj mogućih izvanzemaljskih civilizacija na našem ili naprednijem tehnološkom stadiju razvoja, jest značajan. Hipotetski gledano, naprednija civilizacija mogla je pronaći način da zaobiđe faktor prostor-vrijeme, možda preko teoretski mogućih zakrivljenja prostor-vremena ili pronalaskom crvotočina. Kako god bilo, hipotetski je moguće da nas posjeti neka izvanzemaljska civilizacija.


Moramo li provesti izvanzemaljske proizvode kroz zemaljsku carinsku službu?

Politologija i tu ima što reći. Naime, politička teorija je iznimno bogata disciplina politologije, koja se ne mora nužno zaustavljati na izučavanjima silnih teoretičara države, vlasti, moći i društva, već i suvremenim problemima za koje Rousseau , Hegel ili Hobbes nisu ni sanjali. Primjerice, kako bi se politološki promatrao problem državne suverenosti prilikom dolaska vanzemaljaca? Kako se god to smješnim činilo, dvojica poznatih politologa Alexander Wendt i Raymond Duvall, postavili su to pitanje. Možda i jest smiješno, ali je svakako potrebno razmišljati o takvim mogućnostima.

Suverenost, prije svega, jest jedan antropocentrični zamišljeni „prostor“ o kojemu nema gotovo nikakve suglasnosti među teoretičarima i praktičarima politike, osim da taj prostor uključuje legitimnu uporabu sile određene vojske ili policije koja je izraz (ili pak i nije u autokratskim i totalitarnim režimima) volje „vlasnika“ suverenosti odnosno naroda. Životinje i biljke, a i sam Boga, ne spadaju pod tu suverenost, niti ona proizlazi iz njih (unatoč Božjoj suverenosti koje se najviše odriču upravo kler i vjerske države). Hrvatski Ustav kaže: Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja. Iako se takvo obilježje suvereniteta i njegova antropocentričnost smatraju posve normalnim i logićnim, prije svega dvjesto godina bili su potpuno nezamislivi. Vlast nad zemljom do Francuske revolucije, a i dobar dio 18. i 19. stoljeća imala je priroda, božanstva ili jedan jedini Bog. Današnji je sustav s političkog i sigurnosnog aspekta vrlo mudar: ako dođe do Drugog dolaska Isusa Krista, primjerice, ozbiljno je pitanje kome narod duguje svoju lojalnost u sekularnom društvu. Napokon, kako neidentificirani leteći objekti (NLO) utječu na suverenost i kako bi mogućnost izvanzemaljske prisutnosti na bilo kojem djelu naše planete utjecala na suverenost?


Znanost počiva na metodološkom ateizmu, ali je slijepa za hipotetsku logiku i zdravu epistemiologiju

Unatoč brojnim prijavama NLO-a, od strane građana kao i policije te vojske, zanimljivo je kako niti jedna država ne priznaje niti opovrgava postojanje tih objekata; naprosto oni se nigdje ne spominju, i to bez ikakvih opravdanja. Istraživanje NLO-a osuđeno je na posprdnost i marginalizaciju. Da li je s jedne strane omalovažavanje istraživanja NLO-a zapravo pokušaj odbijanja javnosti od mogućnosti opširnih istraživanja unutar vladinih i međuvladinih obavještajnih zajednica, stvar je koju nitko sa sigurnošću ne može dokazati. Wendt i Duvall promatraju takav problem kao intrinzično antropocentrični, a liberalne odlike države padaju u vodu kad se državne institucije suoče s tabuiziranom nepoznanicom. Tada se povlači pitanje suvereniteta i sve prednosti i nedostaci suverene moći u prava na legitimnu upotrebu sile. Kako sva moderna rješenja koja se pozivaju na suverenitet ne uključuju izvanzemaljce, a i obrnuta situacija je prilično problematična, vlade zemalja svijeta su se odlučile na taktiku šutnje. Niti govore da postoje ili ne postoje NLO-i, a nekmoli da se radi o vanzemaljcima, iz razloga što bi takvo priznanje moglo zaprijetiti modernom obliku vlasti u fizičkom, ontološkom i metafizičkom smislu. Ovdje se vlade (a i znanstvenici, barem institucionalno) drže metodološkog ateizma, kako ga naziva Jürgen Habermas u slučaju nepostojanja ikakvog uvjerenja da Bog može utjecati na stvari u ovom svijetu. Jedina razlika je što NLO-i ostavljaju i neke fizičke dokaze svog postojanja, barem na video kameri, ako ne na nizu anomalija koje nisu jednoznačno objašnjene.

Autori smatraju da je odbacivanje realnosti NLO-a politička, a ne znanstvena stvar. Znanost bi odbacivanjem mogućnosti činila logičke pogreške, kao što rade znanstvenici koji a priori odbacuju mogućnost izvanzemaljaca, a ne znaju protumačiti što NLO-i jesu. Ovdje je znanost u službi politike. Znanost je i inače moguća u suradnji s politikom, no ovdje postoji jedna važna razlika. Znanost, ne tvrdi da može dostići apsolutnu istinu, dok politika to uspijeva, iako je ta „istina“ politički i ideološki obojana. U slučaju NLO-a, međutim, znanost radi na očuvanju političke istine.


Hoćemo li u narodnim nošnjama dočekivati i vanzemaljce kao što se dočekuju današnji visoki dužnosnici?

Zamišljajući antropocentričnu suverenost, utjelovljenu u legalno izabranoj predstavničkom institucionalizaciji političkih sustava (parlament, predsjednik, vlada, lokalna vlast i samouprava), u hipotetskoj situaciji priznanja da NLO-i postoje i da su to letjelice izvanzemaljaca iz bližeg ili daljeg svemira, nastali bi gadni problemi. Osim što bi vlade svih zemalja morale složiti jedinstven odgovor izazovu upoznavanja i susreta s izvanzemaljskom vrstom, prekršili bi se gotovo svi poznati zakoni koji proistječu iz suverenosti neke države. Možemo li, primjerice, cariniti izvanzemaljske proizvode? Kako odrediti sigurnosne prioritete? Na koji način bi se odredio zdravstveni protokol? Nakon prvog posjeta, možda bi uslijedio drugi, pa treći i tako dalje što predstavlja cijeli niz politoloških i pravnih pitanja na koja nemamo ni obrise odgovora. Takve odgovre nemamo jer postoje restrikcije izučavanja svih izvanzemaljskih pravila.

Kako odgovoriti na sva postavljena pitanja? Jednostavnim razbijanjem glave neće se postići mnogo, kao ni ignoriranjem. Potrebno je sustavno raditi na hipotetskom odgovoru hipotetske situacije, baš kao što je logično raditi na hipotetskom odgovoru hipotetske situacije da za mjesec dana Zemlju pogodi meteor. Akademska zajednica je ovdje na velikoj kušnji, jer prije svega mora dati barem dio svog stava i svojih istraživanja o fenomenu koji se zabilježuje sustavno već šezdesetak godina, a o kojem nema ni jedne jedine službene riječi.

09.08.2010. u 18:05 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2010 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Politea - udruga za promicanje društvenih znanosti i novih medija

Politea je osnovana 2008. od strane nekolicine mladih društvenih znanstvenika, uključujući politologe, pravnike, komunikologe, ekonomiste i novinare s ciljem promicanja društvenih znanosti i upotrbe njihovih saznanja za bolji demokratski proces i kritičko promišljanje u svakodnevnom životu.
Tijekom 2010. usredotočili smo se na stvaranje think tanka usmjerenog prema tri glavna programa: (1) znanstvena odličnost kroz visoko prolifirane seminare i ljetne škole za mlade znanstvenike; (2) međunarodni odnosi i sigurnost, s posebnim naglaskom na međunarodne organizacije, bilateralne sporazume na Balkanu i razne druge sigurnosne teme; (3) religija i diplomacija s posebnim naglaskom na ekumenizam kao način premošćivanja vjerskih rascjepa na Balkanu.
Naše je financiranje temeljeno na projektima. Politea je u svojih prvih dvije godine stvorila odlične odnose s Međunarodnim savezom studenata politologije (IAPSS), Fakultetom političkih znanosti u Zagrebu i s Hrvatskim politološkim društvom. Naši su članovi bili gostujući predavači, voditelji seminara i sudionici mnogih regionalnih konferencija, a ujedno rade i na svojim istraživačkim projektima.

Naši suradnici


Vedran Obućina, politolog, predsjednik Politee


Višeslav Raos, politolog, član Politee