sanjam ponekad
nadničare, i njihove mađioničare
kako liježu u ponor pakla

i njihove crvene patke, sa pozlatom
na crnim krilima, kako se u plitkim
kadama kupaju

šetačice uz rijeku
natkrite kišobranima, sa ugibanim laktovima
i pod žutilom sunca, slamnatih šešira

i nježno zelenilo breza
lišće što se spušta prema rumenoj travi
uz zalazak

bi li uspjela tada uhvatiti

žarki otisak usana na papiru
oplahnuti
u vrh sjenika utaknuti

ispod tog nekog
ja najviše vidim plavog neba
i njega, stvorenog iz zaljublljenosti

možda ga težak put
donio baš pred moja vrata
i poigrao se

ponekad mi noge ostaju sjajne
a znam koji dio ti
najviše ljubiš

ponekad idem od kreveta
do kreveta
a znam koji krevet ti
najviše ljubiš

kad otvorim šare
najviše plavog neba vidim
i pričin je da nema više ništa

da je san uokviren






...