u tren, jagodice prstiju ostaju neprilagođene
izblijedio je dio iskovan
za kockanje.

dok si hodao po hodnicima, iza svakih vrata
ostavio si po jednu žilu, arteriju, i čelik u pogledu.

puno je, nas, tebe ne žele
raskrinkati.
ti nemaš ime, boju, ni spol

doživljavam te kao trinaest umornih vrata,
i trinaest umornih vrana,
kao vruću ljušturu klonulog vrtloga.

ti doista hrabro voliš, smrt.
i krv. i kuje.
i
palatalizacije, sintagme,
i voliš, gole žene, kao triješće -podmetnute
glasinama,
izmakle kontroli...
i potmulu buku, učvršćenu, na stolu,
a stolice su kod tebe, kao izloženi šćućureni oblici
raznih trava
i podneblja

i pokazane, neodjenute grudi, stavljaš u krevet
poput otvorenih staklenki,
naopačke.

i potpuno, potpuno, tvoje
insinuacije za trokute
pospremaš u prebučne ključeve
svoje vlastitosti.