vidjela sam joj u očima
cijeđene naranče
na ramenima zamišljenost
pod miškom list novina
zaokrenula je korak prema Suncu
koje se spremalo na počinak
tišina na usnama
usporavala je pročelja
pored kojih je prolazila

vi dobro govorite francuski?
ne, naklapam nešto. više razumijem nego li govorim.
gledala je pored njega
netko je minivašem čistio prolaz u dvorište
skrenula se pažnja
na dobrobit oboma
idete li danas do saune?
idem ali kasnije, puno kasnije
razgovor je bio skroz nategnut
u glavi su bile negrijane prljave misli
onako kako ih je on zvao prljave
stalno je iznova napadala na te krhke slike
ko bogobojazan ambasador u tuđoj zemlji
naučila mu je navike
izluđivale su
polunagost, koraci i iščekivanja
treba ih uskladiti
zašto žene pate od toga da ih muškarci
smatraju pametnima
išla je na izložbu jednog kipara
a nije se mogla sjetiti po čemu je poznat
odnekud zna da je vrlo poznat
oblačila je crne grilonke i već osjetila
na njima njegove prste
posljepodne i sunce, hoće li pogodovati
ta svjetlost da izgleda čarobno kao sinoć
smoki ajs, sive nježno naglašene
trepavice
sve što treba je da ju gleda u oči
i tu sve piše
na pločniku nije bilo ljudi
činilo se da je stao dan
u njoj obrezana živica sjećanja
danas mi je moj omiljeni slastičar ispekao
london prutiće
mene je propuhao prvi proljetni vjetar
i zaslijepilo prvo proljetno sunce
a na prstenjak sam stavila prsten od bijelog zlata
da si tu
protežući misli od večeri pa do jutra
nije se dalo niti naslutiti
koliko se krije dragocjene ugode u današnjem danu
jarke boje parka i neobuzdani uvojci djevojčica
nizovi zaobljenih balkona
staklenih ulaznih vrata
nizovi vodilica za pse
sve se kotrljalo
osjetila je palac oko usana
hoće li htjeti pozirati
hoće li stići sve u jednom danu

Oznake: poslovna putovanja

u tren, jagodice prstiju ostaju neprilagođene
izblijedio je dio iskovan
za kockanje.

dok si hodao po hodnicima, iza svakih vrata
ostavio si po jednu žilu, arteriju, i čelik u pogledu.

puno je, nas, tebe ne žele
raskrinkati.
ti nemaš ime, boju, ni spol

doživljavam te kao trinaest umornih vrata,
i trinaest umornih vrana,
kao vruću ljušturu klonulog vrtloga.

ti doista hrabro voliš, smrt.
i krv. i kuje.
i
palatalizacije, sintagme,
i voliš, gole žene, kao triješće -podmetnute
glasinama,
izmakle kontroli...
i potmulu buku, učvršćenu, na stolu,
a stolice su kod tebe, kao izloženi šćućureni oblici
raznih trava
i podneblja

i pokazane, neodjenute grudi, stavljaš u krevet
poput otvorenih staklenki,
naopačke.

i potpuno, potpuno, tvoje
insinuacije za trokute
pospremaš u prebučne ključeve
svoje vlastitosti.

pustite djecu da se smiju. jesu li Vas učili da poslije smijanja
dolazi plač?
da " poslije sunca dolazi kiša "..

" kada spavaš za ženom, trošiš energiju; a poslije si sav sretan
i ne daješ pet para ni za šta. a oni ne podnose da ti bude tako:
hoće da stalno pucaš od energije. sve to marširanje gore-dolje,
klicanje, mahanje zastavama - sve ti je to neiživljen seks.
ako si sretan u sebi, što te briga za velikog brata, i troletke i
dvije minute mržnje, i sva ona njihova sranja? "


citat: 1984.
orwell