ovo je jedan klasičan level,
nažalost, kad se ljubav shvati kao leš u kaseti, a ne kao zgrada koju nadograđuješ iz dana u dan, poentirajući
nove materijale i tehnike. sve što krivo hranimo, krivo i uspijeva, pa tako
i završi. a najgore dođe ono probadanje srca, jer to je tipičan odraz
nemoći i ljutnje, koji počivaju na iznimno niskim vibracijama. i ja bih možda rekla drugačije, - kao da nas je bilo u obliku umaka koji se pojeo -, ljudi, dakle, mi, skloni smo svemu, samo da ubacimo u sebe i najedemo se :),
iako to možda uopće nije bilo jelo, nego nešto što otvara mogućnost
za bolje i jače..
.teško je povjerovati, a kamoli i ostvariti slobodu ljubavi
koja je tako jednostavna, i tako malo traži...
jer "bujica davanja" u konačnici ne mora uopće biti davanje,
za početak možda bi bila dovoljna riječ usklađivanje, dopuna, odraz,
preklapanje, tišina.....