nešto u tvojim očima
goni na to jutro.
u hotelu palas, pomiješani mirisi
izvan kruga
široki, beskrajni,
a, huče.
tad, najednom nestade huka,
propinju se i pjevaju,
kao srpanjsko jutro u grudima,
nadimaju
vodenozelenim brdima
iz priča o zmajevima.
kao spori konj sliježeš ramenima.
ne želim pratiti ljeskanje,
krijeste purana
i djeteline.
žudim za morem, valovima,
kašom od heljde
i pečenim patliđanom.
sunce se brzo diže, iza prozora
hotela palas
prebrzo, za danas.
daljina puca svud naokolo.
bistar pogled luta po pijaci
ustreptalih ptica.