ne poznajem te više
na granici sam
da ostanem nijema
a da ti dođem u blizine
umrla bih od želje

ne poznajem te
ali znam, da si čekao
ponekad, i ti mene
i da si gledao kroz
sa nemirom
u odluci da odeš
iz
svijeta

kako bi iskušao
još jednom
sve one rubove moje
utkane jute
dok je nebo orilo se
kišom
a mi ispijali sve naše
konake od brašna i
peteljki

znam, kako se to kaže
zima oko srca
kad stegne
znam kako se kaže
prijeći preko zebre
na drugu stranu oseke
na svijet od žutila i
utabanih
anemona
i na odlaske
od tih istih mjesta