sva se ugurala u paperjaste niti
pridošlice
mimoišli smo se pored drveta
oči pune trepavica
i odani obrazi sa pjegicama
želja
utvara
želja

sretan vidokrug
gola i slavna radost
slatka sitost
tišina
ljubav

igra prstiju

ako odeš
znam da će otići i tvoji razigrani prsti
i da će se razblažiti naši katovi i da ću imati dojam
praznine
okrenut će se vjetar
prema meni
i ostati vječan dodir
na mojim očima

nikad te nisam htjela ostaviti tamo,
pored hladne rijeke i pored svoje ozeble duše
kao ptica kad svom jatu krene
ja sam se htjela okrenuti k tebi

mom jatu od ljubavi snene
u korito od maja
magijo vječna mojih okretaja
nikada te nisam htjela ostaviti tamo

pored hladne rijeke
i pisati svoje ozeble stihove rukama
promrzlim od kiše
osamljena poput lopoča kad sviće

nisam te htjela ostaviti samog
samo sam otišla sama, zauvijek
ko proparani vidici naših zabilježenih slika
i podmornice zatajenih života ptica

namirisanu lavandom
jednom slučajno sretnem tvoju zvijezdu
pospanu i bijelu
i na obrađenoj zemlji
među glasovitim crnim granama
lijepa, ona mi otkri stazu

kada bih ti rekla
da sam te spoznala
istinski
i da si istovjetan s mojim
neotuđenim priobalnim
ljuljačkama..
tražim te dugo
i njegovo je ime
varka u noći
puteljak u prirodi
pas samo šeće
ponekad,
doduše osjetim
kako se zamišljamo..
u rijekama, i tečemo
prema moru..
moje riječi će
zastajkujući upadati
u račvišta morska
dok spržena rulja
prijestolju se nada
nas će dočekati
tamo
vremešne sieste
i treperavi gong
i iz daljine ,kiše..
dočekat će nas
i kad ne bude više tinte
zlatom će i pjenom hladnom
putovati naši šumarci

disanje
vijednost
sklad
mama
sunce

život
ti
životi
ti
ja
tko još

pljeskati rukama
duša ima
ritam

u smislu tražimo
odgovore
nismo više
najamnici

ostale su samo sjene nekih dalekih sjećanja
u mislima s tobom
bez tebe
meni

ne gorjeti
ni izgorjeti
samo gledati
prepoznati dušu
dugo i toplo

idemo se
zagrljeni
stisnuti
uz grane
pohabanih
čela
čekati
idemo
rijekom
uhvatiti
usijane
zrake
miomirisa

slušam
ništa se ne može
usporediti s tobom
neravnine
nejednakosti
naših nadanja
otišle su
u nepovrat