izgubiš se
pa nestaneš
dodirnuti ljeto
bez tebe
bilo bi nemoguće
nakon onog ljeta
kada su nam
svirali
bubnjevi
iz Sjevernog kanala

ovo je ta jesen
kojoj plešem
tebe su odvukli
lavovi
u neke tuđe
prašume
trava se još
sjaji od kiše
i pomalo se
privikava na lišće
te nove male
stanovnike
nebo je sivo
trešnja treperi
na povjetarcu
i, sve je
prožeto
mirom

taj krajolik

jednom kada siđem
u dubine
bit ću plava kao more
kao dodir
sjaju moj
bezdane
bit će jedno krilo
jedna pahulja
jedna trublja
što se
krijepi
mjesečevim srebrom
kada jednom
jutrom,
na krošnje siđe jato
malih aviona
što veselo pjevaju
jeseni
će biti
rođendan
kada
siđem

četvrti dan magije
kada će sedmi
da staviš ruž
ona ne bi
plakala

dnevniče

kada bude red bez reda
ja ću duboko negdje
tražiti

lica i
potopljeni
makadamski
put
što preostaje
iza mjesečine
se nazire
ploča
preostalih naziva
vatre