|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj mail: bosmans@net.hr
[IMG]http://i166.photobucket.com/albums/u94/Emyzplace/icons.jpg[/IMG]
Savrsenstvo.... Ova zena....
Klikni na nju da bolje vidis, viruj isplati se!!
Meni osobno, najzgodnije slavne face:
Tko sam ja?
srednjoškolka
zelenih očiju
znatiželjna
vesela
strašljiva
iskrena
ponekad ljubomorna
visoka
debela, ali ne kao prije
izuzeto osjetljiva
Sto volim?
NJEGA
roditelje
sestru
svoje 4 naj frendice
svoju pokojnu prabaku
sunce
more
ljeto, ali bez staraca
pjesme
Thompsona
Hrvatsku
ljubavne romane
plakati
Maria Ančića
Rijeku
Hajduk
Chelsea
smijati se
družiti se
ljubiti se s dečkom
kupovati
šminkati se
rozu boju
život
(svakim danom sve više)
Što ne volim?
Svoje kile
Uobražene ljude
zle ljude
pohlepu
sladoled (haha)
učenje
roditeljska zanovijetanja
neizvjesnost
SDP
i opet... svoje kile
Želje
smršaviti još nekih 10 kila
udati se za svoga dečka
imati barem troje djece
završiti srednju i faks
izdati pjesmaricu ili knjigu
biti sretna i zdrava
Čime se bavim
volim pisati knjige,
ljubavne romane
već sam napisala 2
pjesme...
volim tenis, nogomet...
izrađujem nakit
trčim
Vezala me tuga
svojim koncima
tražila sam ljude na krivim mjestima
što samoća čini ja najbolje znam
čovjek nije rođen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I rec da će ovog puta biti sve što želim ja
kaži da si mene čekala
I reci kako ovog puta
nema roka trajanja,
jer prava ljubav nije potrošna...
Lomio sam grane od života svog...
koda neću umrijet...
da sam iznad tog
bilo me je svuda
a sad sam kraj tebe
još vjerujem u čuda
i u nas oboje
Ciao dragi moji....
Evo... mislim da ovo što sam napisala danas na komadu papira dovoljno govori kako se osjećam i što mislim o životu uopće!
Upoznaj svoju sreću...
Ponekad nam je sreća tako blizu... Smiješi nam se u svome kutu i čeka... Čeka da shvatimo kako je blizu, kak bez nje ne možemo, kako li smo samo naivni i glupi što je nismo pronašli prije!
Jer sve nam je prije... Posao, novac, brige, IZGLED...
A ljubav? Prijatelji?
Istinsska sreća?
Dolaze kad se sjetimo... Kad uhvatimo vremena... Kad nas zaboli srce od tuge i samoće... Iako nam se na prvi pogled ne čini da smo sami... Okupirani smo s toliko malih i nevažnih stvari koje nam zapravo određuju i zagorčavaju život i čitavo naše postojanje.
Bit i stvaran razlog našeg postojanja skriven je u sjeni svakodnevnih briga za druge, za sve osim za NAS i naše duhovno ja kje stradava jer zahtijeva veoma veliku pažnju a dobiva malo, ništa...
Samo ono unutarnje ja na kraju ostaje... Zavisi koliko jako i kolio sretno...
O nama zavisikoliko ćemo biti sretni na izmaku našeg života... U svijetu smo lako zamjenjivi i nevažni... Doći će lako nova karika koja će nas zamijeniti... Za par dana nitk nas se neće ni sjećati...
A obitelj? Ljubav? Djeca?
Oni će ostati... I njih bi u srcu trebali povesti sa sobom...
Zato triba učiniti sve da ih se usreći, pa makar i drastične mjere kao što i ja činim sve da bi moj dragi i ja bili sretni!
Tribamo se posvetiti dragim nam osobama.. I njih voljeti...
jer ćemo ostati samo...Hladni... Razočarani, jer smo shvatili da život ipak nije samo igra... A može biti .... Zabavan i lijep... Ako mu damo priliku za to!
Život je nešto s čime se treba povezati na dubljoj razini , razini ljubavi i sreće zbog mogućnosti stvaranja novog života...
Svi smo mi bili mali....
Ali svi smo i narasli... barem oni kojima je život za to dao priliku....
Mnogima se život ugasio prije nego što je uistinu i počeo... To boli i peče... Kad nevine duše odu od nas...
Stoga treba znati tko smo... treba početi na drugi način gledati život...
BITI UPORAN, I REĆI "NE ODUSTAJEM"
Ne ismijavati svoje ne tuđe ciljeve...
Ne ih ignorirati, već potražiti...
ne ih skrivati, nego svijetu pokazati svoje čari....
I ono najvažnije... ne život bezveze potrošiti....
Jer sreća je tu negdje... nadohvat ruke....
Samo ju treba potražiti...
Za sad mi dobro ide...
Popila sam gotovo litru vode i nisam jela baš ništa...
I dalje ću se nastojati držati samo ručka.... Oko 12, 1....
I moliti Boga da uspijem ne jesti više ništa....
Znam da sam već dosadna i da sam ovo napisala ve sigurno u tri posta, ali jedva čekam da počne škola!!
Veććinski dio koji sam smršavila (od 4. mjeseca) smršavila sam dok je bila škola...
Dakle, nekih, 10-12 kila u samo 2 mjeseca...
To je super... Nije mi do knjiga, bez brige, nije mi greda pala na glavu....
Još mjesec dana i dečko mi dolazi na faks....
Šaljem mu jednu veeejiku pusu 
Umrijet ću od sreće, ne mogu dočekati taj dan!!
Kako sam?! 
Ni sama neznam... ni posebno sretna ni posebno tužna...
Imam stvari, tako da to raspoloženje neće sigurno potrajati dugo, al ono...
S obzirom da imam stvari i da inače proždirem sve živo i neživo 
u to vrijeme, dobro se držim...
Zna li netko, dali vaga pokazuje malo veću brojčicu za vrijeme menstruacije?!
Meni se čini da da, zanima me vaše mišljenje...
Niman pojma što je za ručak, znam da ću jesti salatu, to je uvijek i još nešto uz to....
Od ove vode me već polako hvata mučnina...
gadi mi se i sama pomisao na nju....
Ali, moram.... 
Tokom dana još je lako izdržati bez hrane... Od 5 na dalje, meni je pravo mučenje....
Ono navečer... Tv... sad bi pasalo nešto za prigrist....
Tako da sam ja jučer jela malo pašte, što si je sestra napravila za večeru i dvopek... 
Eh, da... Mislim da je taj dvopek stvarno jaako niskokaloričan... bi i to bilo isto dobro da jedem onako za prigrist nešto?!
Ljubice moje, to bi bilo sve za danas od mene...
Držite mi fige da izdržim!
Pusa
