Pokojnikov blog (by f. nagulov)

četvrtak, 22.01.2009.

(6)

neku noć kada je sklopila oči
ponadao sam se da ću vrlo skoro za njom
muzicirajući na tipkovnicama
prijatnih eskapada,
miran njom i u njoj,
izgovoriv samom sebi
poput kakvog apokaliptičnog
oživotvorenja knjige.
naslonio sam nosnice na duge pruge njene
svježe ošišane kose
i udahnuo preostale voćnjake zvijezda.
i trudio sam se zaspati
bez molitve,
slobodan od svega što me dijeli
u odnosu na njeno
meko i ugrijano tijelo.

drijemao sam, priznajem.
ostalo su bile vrtoglavice.
preskočeni redovi
zapisa kojima ću se sigurno vratiti.
jednom,
kao što se oboje vraćamo
i kavama i čajevima
i svoj lirici
uzaludne teatralizacije
uglavnom neprolaznog siječnja.

kapi krvi iscijeđene iz okrutne nezapisanosti
uvukle su se u kost iduće pjesme
zbog čijeg se trajno narušenog sklada
neko vrijeme nisam osjećao dobro.
a opet, nije bilo snage za brisanje počinjenog.
smiješno mi je glumiti boga.
ni ne znam kako izgleda i što ustvari radi.

a i ne mogu se oteti mojoj novopečenoj religiji
zasnovanoj na priznanju
da je surogat stvarnosti vrlo često i jedino što imam.
tješi me tek što nikada nećemo
biti sigurni u to što je doista stvarno, a što ne.

sigurni smo tek u zaborav,
pa mu se katkad utječemo kao ekskluzivnim totemima
naših uspješno zaboravljenih predaka.
e jebiga.
- 17:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>