Pjesma je i u pozadini.. ako uključite zvučnike čuti ćete.. Sa onom curom nije ništa bilo. Nismo se još uvijek našli. A neznam.. što ju više znam, sve više i više vidim da me sve manje razumije. No dobro.. nisam mislio pisati o tome. Nego o ovome oko nas. Kakav je ovo svijet. Sve više tonemo. Ljudi su postali robovi zla. Ravno u propast, neznam da li tko to vidi. Recesija. Bliski istok radi za sitnu lovu cijelu tehnologiju takoreći.. što bi bilo da njih nema - svi bi živjeli na standardu kao i oni. S jedne strane imamo milijardere, s druge milijune gladnih. Neki se onda drzu reći "gdje je Bog da im pomogne". A ja pitam takve: "gdje si ti da pomogneš?". Kada treba nekome pomoći, ljudi zaklope oči i sjednu na uši. Pa kažu "kako im je to onaj gore mogao napraviti?". A što si im ti napravio? Jeli nam Bog rekao da činimo grijeh. Ne; a opet mnogi ga čine.Svi mi, možemo pomoći, da želimo. A sebe kad treba nekome pomoći ne želimo kriviti.. Sve nas zahvaća globalizacija. Veliki supermarketi koji guraju manje. Kad tad nesrazmjer mora uroditi plodom. Čovjek je počeo da sve više i više stvara svoje moralne zakone. Prije je bilo vulgarno pokazati gležanj; danas nije ni grudi vulgarno pokazati. Čovjek je danas naučen pod krinkom demokracija i liberalizma; da je sve dopušteno. Čak i mrziti drugoga. Jer sloboda govora sve dopušta. Danas se pod tom krinkom slobode daje "navodno" sloboda ljudima, da se pritom oduzima drugome sloboda - kao što je abortus. ljudsko srce počinje kucati 19-tog dana nakon začeća. Danas se promiče u smislu nečije kvalitete života da se nekome ŽIVOME oduzme. Čisto ubojstvo, koje se tolerira. Sustav koji je pao. Svijet u kojem vlada onaj Zli. Danas se promiče da je sve što vrijedi "imati", i da se to stekne na način da se ne moraš pomučiti za to. Upravo zbog toga, depresija nas izjeda zbog užasnih kompleksa koje nam nabija društvo. A sve je to nesvjesno; kolotečina; koje se ne može zaustaviti. Danas je depresija drugi ženski zdravstveni problem. Upravo zbog toga; po predviđanjima Svjetske zdravstvene organizacije, depresija će do 2020-te biti svjetski zdravstveni problem broj 2, i svjetski zdravstveni problem broj 1 što se tiče ženskog roda (http://www.sretneveze.com/expert/depres.html). Upravo sve to promiče moderni, ateistički svijet bez Boga, svijet bez bez diktature na neki način;koji si sam diktira što mu po volji.. Ateizam je crna mrlja, crni ponor ovog svijeta koji nas sve više i više ždere u svom sljepilu gdje čovjek sam stvara svoje moralne zakone. I neki čak padaju pod tom lakrdijom od filozofije, da je "nešto nastalo iz ničega". Utemeljitelj metodologije znanosti; F. Bacon je dobro rekao: "slaba filozofija vodi do ateizma, duboka filozofija vodi ponovno do religije." Danas, sve više i više pada; gdje svaki čovjek je sam svoj zakon, bez Stvoritelja. I past će. Tako je trebalo biti. Po zakonima prirode - svaki sustav koji je definiran teži urušavanju. Decentralizirani sustavi prije propadaju nego centralizirani. A sve nas k tome vodi; mediji ponajviše. Smeće našeg društva koje nas odgaja nesvjesno. Koje stvara moderno, pod navodnicima napredno društvo u kome je sve dopušteno. Toliko tonemo. U grijehu. Jedni druge potičemo (što svjesno što nesvjesno na grijeh). Ljudi su se promijenili u odnosu sad i prije 15 godina. Razne tehnologije. S jedne strane napredak, u drugom definitivno pogledu Zlo našeg svijeta. Mobilni uređaji.. računala..kojima ljudi varaju svoje ljubavne izabranike; pakose drugima, iskorištavaju ih. Postali smo robovi tehnologije. Što će biti za nekoliko godina; ljudi će postati roboti koji će prestati komunicirati i biti na prirodan način.. i sve će više zbog toga nesvjesno padati u depresiju. Svjetska zdravstvena organizacija sve je rekla. Po proročanstvu Papa sv. Malachy-a koje se ispunjava.. Benedikt XVI bi trebao kratko živjeti, i onda dolazi posljednji papa. I onda kraj. Možda Benedikt strada čak ove godine; tko zna. Nešto mi govori da bi njegov put u Izrael mogao biti koban.. Sve vodi k tome, k kraju. Zaista, mi smo doista generacija koja će možda svjedočiti Slavnom dolasku.. I onda se ljudi odvajaju danas od Crkve. Koja je, usprkos što i nju Sotona snažno udara, i dalje na svom čvrstom putu. Koju je osnovao Isus Krist i rekao: Matej 16 - 18 A ja tebi kažem: Ti si Petar - Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19 Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." "The shattered pigs dying as primitive savages, Eating their flesh, they will lie rotting in dirt, While a stranger among you has challenged the course Of human existence and alien forces. The birth of the black prince is setting the stage In its thriving dissension, exalting his rank, And the innocent man will fall victim to hands in the Trial of Truth And its twisted reversal. The union of factions bleeds shock to the system, For civilization had ended today, The transitional nature of acts and society climb in its Place While its face re-creates until your god is dead. Enlighten me with your pale statues, face of inhibition, And until your reign has ended, frighten me with your Stale - taste - tongue of inquisition." |
Mt "..Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše.." Sad sam se toliko isplakao.. sve me lice peče. Trebalo mi je to. Život je ovaj samo jedan. Kao neka mrlja. Koja će jednom nestati. Koju će kiša da jednom opere sa stakla. Pa kad ga sunce osvjetli, više mrlje neće biti. Stvoriti će se neke druge mrlje.. Neki drugi životi. Koji će se isto jednom ugasnuti. Razmišljam si što sam sve prošao u životu. I razmišljam o onima kojima je dano (ne ovo, nego ono iza). Ja sam sol svijeta. "Tko može shvatiti, neka shvati." No reći ću samo jednu staru kinesku: "niti jedno zrno soli nije imalo sladak život". Dao sam danas Ljubici pjesme.. i ne, nije mi žao. Nismo otišli na kavu. Iako je opet rekla za svog dečka, i da nebi bilo pošteno od nje da mi daje neku lažnu nadu.. no i ja sam ja rekao da ona ima vjerojatno neki svoj život tako da nisam niti išta očekivao. Ipak htio sam joj to dati. Jer prošlost se ipak; ne ponavlja 2 puta. Zna pjesnik zašto to govori. Ja da bi nekome napisao 17 pjesama - moram ga - ne znati zemaljski gotovo nimalo. Mora mi ta osoba biti stranac, koji je prije toga jako malo ili nimalo smanom pričao. To su moji načini i ja sam tako želio. A tako sam Ljubicu upoznao. I usprkos tome - ništa mi ostalo nije bitno, osim njenog Duha - što god drugi misili o tome; a to sam i njoj rekao, i u pjesmama napisao. Prijatelj danas govori o ženidbi sa curom koju je nedavno upoznao. A ja sanjam isto to.. da upoznam neku osobu sa kojom će bti ozbiljno. Eh, da vi znate imalo - što je pokisli pjesnik SVE ove godine prošao u srcu. No nitko ne zna sve osim mene. Nitko nezna svu tu patnju, bol, i moje djetinje srce.. Ona cura.. što me za lovu pita često.. kao da me ne razumije, kao da smo u nekom drugom filmu. A ja razmišljam kako bi volio da imam nekoga za ozbiljno, za vječno.. ma da dođe odmah kod mene živjeti. Ali ne.. nije mi žao BAŠ NIČEG od onoga što sam napisao Ljubici, jer ZNAM - nikada to više nikome na taj način to neću moći napisati ni predati. Zato mi je drago da sam joj to mogao dati. I napisao sam joj lijepo.. neka pokaže mi taj san, koji je neviniji od mojega. Predao sam joj danas sve te pjesme. Više neće ni jedne dobiti, što sam joj dao, dao sam joj. Nikada više. I toliko mi je zato drago, jer ovaj život je samo jedan. negdje 17, 18 pjesama što sam za nju napisao, i 9 o sebi. Rekla je da će sve dobro pročitati. I da ne brinem.. da sam mlad, da će i meni jednom biti drugačije. Iako je dobro dobro ZNAM, da na ovakav način - nikada. Predstavio sam joj se baš onako kako sam htio - najiskrenije i najotvorenije što u meni je. I sreća i tuga. Pa opet stavljam jednu, koju je i danas dobila sa ostalima.. i nek sad to bude njen kamen, jer moj više nije, to je moja radost sad, iako sam tužan zbog života, zbog svega. Robinja ljubavi Hajde, u moje hladne odaje U odaje kiše i nemira Priđi Ljubice, bit ćeš moja robinja ljubavi Dođi, da se napojim krvlju tvojom Zakorači kroz ovo sumorno vrijeme sotonskih izroda u carstvu vladavine Zloga Život cvijetu odijeljeni sin ne nosi Dođi, ti plaha, krhka ženo da me ljubiš, kao dijete Kao zaneseno dijete svemira Zaogrni se vodama crnine u meni I zaboravi načaš na dan I pogledaj najčistije svjetlo iz tame Budi sumrak u mojim spiljama vječnosti Tamo gdje nitko ne ide, gdje nitko ne gleda osim tebe Budi moja - smrt u zoru! Smrt moja, dok ne umrem Jer kraljevat ću s tobom, robinjo Ti incestna ženo, ti dijete od srca, ti kamenu nepremostivi, ti biseru od neba jer ću da te ljubim kao sestru - od krvi crvene kao ruže u tvojoj sjeni I ja ću tebi biti sluga A ti ćeš meni biti žena od ljubavi Ljubavi, ljubavi snažne; iskrene, nevine; i vječne Agape Dvojiš li još - Da tebe ne nosim na uzdahu svom posljednjem Da moje riječi su vječne Ljubice, čuješ li me Pusti malo da, teče vrijeme Pa ako ponovno, zaboraviš negdje na sve moje, i padneš za mene u "bezdan nevjerne tame" počuj ovu Riječ što i dalje Živi Dođi da te svežem, u konopce vječne, u veze vječne Pa da u valovima strastvenih tragatelja ostaneš zapečaćena u jedrima ispod kojih krv mi se slijeva Jer zapisano je: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha ne može ući u kraljevstvo Božje" Čuješ li moju vodu, moj izvor, moju dušu Dođi da budeš nevina kao snijeg I da te dignem visoko Da te sunce obljubi, a nebo načini od tebe princezu od kiše Opranu i čistu kao srca hlad Kojeg vatra ne može da proguta A sve to od ljubavi, od sjajne, Savršene ljubavi što Otac nam dade Rimljanima 8 - 38: "Uvjeren sam doista: ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vlasti, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, 39 ni visina, ni dubina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu, Gospodinu našemu." |
A sad pjesma od jedne od rijetkih ženskih osoba kojima se zbilja DIVIM. Ne samo vokalno, koliko zbog tog silnog Duha unešenog u pjesmu. Nijedan drugi naš glazbenik me tako duboko nije dotaknuo kao Josipa. Pronalazim izuzetnu dubinu u njezinim pjesmama. A ova pjesma.. kao i mnoge druge njene stare legendarne.. pobude u meni nešto najdublje sa ovih naših prostora. Možda jedino pokojni Vive Vukov bi joj mogao stati uz bok. Ili eventualno koja pjesma od Balaševića.. Josipa Lisac - Oluja Vatre plam vec gori licem ljetnjeg neba vatre plam je sad u meni jer te trebam Ja trebam tvoje usne na celu mom tvoje usne na vratu mom dok more se pjeni pod prozorom ja trebam tvoje ruke na licu mom tvoje ruke na tijelu mom dok nebo se rusi nad morem Al' ne znam kad, i ne znam kad i ne znam gdje, i ne znam gdje ce nakon kise za me svanut' vedar dan Oluja, oluja, oluja, oluja vlada jos u srcu mom |
Naslov ovog posta je možda čudan, ali upravo ću o tome pisati. Naime jedna cura je kao zagrizla za mene, i meni se ona svidjela.. i sve me razumije čini mi se (ili ipak ne), no problem je što stalno spominje lovu. Ne kužim to jednostavno. Drugi dan nakon što smo komunicirali me ako se ne varam 3 puta pitala što ću joj kupiti za rođendan. 3 puta mi je poslala sms za to.. Pa zatim kolika mi je plaća; pa bi li ja njoj dao login za svoj internet ako bi ona spiskala sebi previše.. i ako bi bili skupa jel bi ja njoj dao ovako novaca (jer joj je bivši davao). Neznam.. sve me to iskreno deprimira kad mi tako govori.. kao da ne vidi dalje od toga. A osim toga, voli mi predbacivati neke stvari (zašto mi se nisi sad javio, ništa mi nisi rekao na ovo moje, zašto ovo, zašto ono, čak mi je za jednu stvar napisala poruku da 'lažem', i to mi je baš zasmetalo i onda sam joj odbrusio...). I nazvala me škrtim jer sam rekao da nismo ni cura ni dečko, a kamoli da imamo ozbiljnu vezu; pa ni muž ni žena da joj bi svoj internet dao.. i nisam rekao što joj bi kupio za rođendan. Kad sam ju samo pitao kamo je išla navečer, pitanje njeno je bilo "što si tako ljubomoran?".. Neznam.. čini se posesivna.. dvosmisleno, jednosmisleno; kako god želite.. :( Ja sam osoba koja će uvijek curi platiti piće... ali kakva je to osoba koja stalo o novcu govori? |
Večeras dok ovo pišem, u 4.30 ujutro..se tako jadno osjećam.. Ponovno sam vani bio, vratio sam se prije sat vremena.. i kao što je godinama, tako je i sad. Vidim užasno puno lijepih cura (ma 95%koje viđam vani su mi lijepe).. i sa nijednom ne mogu ostvariti poznanstvo.. prijateljstvo.. a kamoli nešto više. I tako će biti do moje smrti.. ne radi se o tome da 'nije naišla ona prava'. To sam ipak ja. Sanjarska luda duša.. samotnjak života; ostavljeno dijete. Ja ne mogu ostvariti poznanstvo NI SA JEDNOM. Logično je, ako ih ne upoznajem nikako, da nisam niti imao šansu za naići na onu pravu. Osjećam se tako jadno.. i bezvrijedno. Beznadno. Zato sam sad napisao još jednu pjesmu. I htio bi da čujete i pogledate video uradak. Palo more Rekao sam jednom da udišem na dnu palog mora Tamo nekad se spustim, kao večeras I tada duša mi od rane staje I onda dok stoji zna da Sve je, tako tamno Sve je, tako mrtvo A tamo upravo sklanjam se od Zemlje i onome koji njome vlada Mjesec svemirom se mijenja u mom noćnom putu kao večeras Sad, kad sam stigao noć je tako duboka.. cijeli svijet spava A mene ponekad dok zemljom bića spoznajem doveze kroz puteve duh u moj dom dok samo mjesec me slijedi No tada, u domu svojem, ja plivam u palo more Dubine su to mora gdje živih bića gotovo da i nema i potpuna je tama Sve suze, palo su more od Zemlje Oh Ljubice! - Da znaš što ja sve u srcu svojem prošao sam Da duša ova neda mi da dišem guši me jer krv se od strastvenog srca sakuplja u pluća I onda pluća su mi kao pjesma što stenje kao ranjena večer Oh, Ljubice Sve je, tamno Sve je, mrtvo Sve je - prokleto! Sve je - od Zloga Sve se krvlju vražjom opilo Sve se od ljubavi Očeve odvojilo! Sve je Zlo! A palo more, moje je utočište Sve je u - more palo Samo pokoje biće još nježno diše.. Sve što sad znam.. što vidim Sve, sve je prokleto Sve.. i Samo tvoje srce nije.. |
|
Imam jednu obavijest za vas. Hey people, did you know a new world's coming? Hey people, have you heard; it won't be long Its coming soon, I've heard them say And you, my friend, can be there too When Jesus Christ comes back to stay The choice is really up to you Well its all right; this world ain't worth a dime Hold on tight; it might happen any time See the light; open your eyes You know there's a new world coming And Christ is coming too And I can't wait 'till He gets back Watch out; I'm talking about A new world coming I want an angel for a next door neighbor Hey, Gabriel just might drop in for tea Isaiah lives two blocks away By Matthew, Mark, and Luke, and John I saw Jeremiah yesterday And he brought James and Paul along... Poslušajte i sami ženski glas u punk-rock stilu kako objavljuje tu vijest.. |
Pjesma je i u pozadini.. ako uključite zvučnike čuti ćete.. San Dobar dan Ljubice Sve ovo je moja duša Sve ovo što vidiš moj je san Pa nek netko drugi ti kaže, ili napiše snove kakve ih on sanja Pa nek budu ljepši od mojih Ako mogu da budu, neviniji od mojih Ako mogu da budu, strastveniji od mojih od ovog LUDOG LUDOG srca od ovog vojnika neba I kad Petar na čelo vjerujem da vrlo uskoro će da dođe samo sjeti se od koje vjere sazdan sam ali ne pitaj me nikad za to Pa nek netko ispusti dušu svoju Kao što sada ja to činim i predajem potpuno ju za tebe - I onda pokaži mi taj san Koji je ljepši od moga Koji je neviniji od moga A ova pjesma moj je san: Da ljubiš Duh moj kao što ja ljubim tvoj Ovo je moja duša - ovo je moja kičma to moje je tijelo Ovo je sve što imam I ovo je sve što ti predajem |
< | ožujak, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sponsored links
EDGAR ALLAN POE - ANNABELL LEE
It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of Annabel Lee;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.
I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea:
But we loved with a love that was more than love--
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.
And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her high-born kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.
The angels, not half so happy in heaven,
Went on envying her and me--
Yes!--that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.
But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we--
Of many far wiser than we--
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.
For the moon never beams, without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise, but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling--my darling--my life and my bride,
In the sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea
CHARLES BAUDELAIRE - EPITAF ZA OSUĐENU KNJIGU
Dobroćudni, mirni čitaoče,
Kome srce trezvenošću bije,
Baci ovu knjigu, vedra nije,
Iz nje sjeta i razvrat se toče.
Ako nisi školovat se htio
Kod Sotone-meštra prepredena-
Za tebe će ostat neshvaćena
Il' ćeš reći da sam mahnit bio.
Ako udes snagu ti je dao
Da zaroniš u ponore zala,
Štuj me, da bi ljubit me znao.
Bolna dušo, dušo radoznala,
Koja tražiš raj svoj, ti me sudi,
Požali me!- il prokleta budi!