|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Život izjednačuje sve ljude,
Smrt otkriva istaknute.
boomp3.com
dijete mašte, snova
izgubljeno cestom luta
moli noć da joj nađe druga
izgubljena
voli
crno
ruže
glazbu
dobru knjigu
frendove
msn
nekoga...
boomp3.com
sluša
him
bullet for my valentine
linkin park
nightwish
slipknot
billy talent
s.o.a.d.
evergrey
korn
avantasia
soil
iced earth
apocalyptica
children of bodom
guns n´ roses
good charlote
falconer
death
cradle of filth
...
boomp3.com
boomp3.com
blondie lady
apocalypsa
the dark lady
crna utopia
herside
embraced
blacken
unknown angel
tajchy
sister
boomp3.com
hm… odlučila sam napisati post i osvrnut se malo na stvari koje se dešavaju oko mene…
ovaj četvrtak na željezničkom u zaboku se desila strahota. pred očima mojih prijateljica vlak je samljeo dečka od 29.godina. tragedija. još je veća što ja ni danas ne znam tko je ta osoba. svakodnevno sam bombardirana glupostima tipa radeljakove nove cure, objavom j.k.rowling da je onaj ravnatelj gay, sranjima iz bb kuće i takvim stvarima. hm…čini li se to samo meni ili su naši novinari zaokupljeni malo glupim stvarima… mah… tko sam ja da to komentiram…
ja samo živim svoj mali jadni život koji se nastavlja…
imam osjećaj da se malo gubim… postajem sve više ono što ne želim…
gubim svoju nit, svoj smisao…life is abotu creating your self… hoću li ja svoj potrošiti uzalud? hoću li nestati s lica ove zemlje kao još jedno ime ili ću ostavitit traga po kojemu će me pamtiti…
o čemu pisati u današnjem svijetu kada su sve teme istrošene… čemu postavljati pitanja kada su sva odgovorena… je li stvarno sve tako ujednačeno… pa upadamo u kolotečine još dok smo mladi i neobuzdani… ma vraga… samo tršimo bogu dane…
da sutra stanemo pred svetog petra koliko nas bi moglo izjaviti da smo zadovoljni stvarima koje smo učinili… malo, nema šta… pa i da živimo ne znam kako dugo, mislim da ne bismo mogli dobrom starom petru zadovoljavajuće odgovoriti na to pitanje… a oni koji mogu… e vjerujte to su rijetki i posebni ljudi… čemu sada takav post?! pa pogledajte onog čovca na reklami za coca-colu.. ironično ne… svi bismo željeli jedan takav trenutak… nešto izvan naših uobičajenih gluposti… cijeli svijet se vrti oko jedne velike glupost… koje.. ne mogu odgovoriti.. imam osjećaj kao da spavam i želim se probuditi… ili sam samo gledala previše puta matrix…
sreća stvarno ubija smisao pisanja… želim se samo opiti i zaboraviti… utonuti u ruke svom dragom bez moralnih zadrški i pitanja o tome što će reći drugi… želim se prepustiti…
kvragu, kada ću ako ne sada… pa sutra mogu umrijeti…
sada pišem kako želim ovaj život iskoristiti, a za nekoliko minuta ću se vratiti knjigovodstvu i početi učiti zakone o pljačkanju krajnjih potrošača…
ponekad je kalup jednostavno prejako stegnut…
