Erogeni genij s Venere

četvrtak, 21.04.2005.

..Prvi korak..

Čim ste ga ugledali, svaki vam je hormon povikao: Parenje! , a jezik ispao iz usta i odmotao se do pupka.. Izgledao je savršeno ili nije izgledao savršeno, no nepogrešivo ste ga namirisali. Njegov pogled totalno vas je razgolićio, navala strasti postajala je nepodnošljiva, koštana srž je isparavala.. A onda je tramvaj zamakao iza ugla i zauvijek ste ga izgubili iz vida.       Takva se priča u životu događa prečesto puta. I da nije bio tramvaj u pitanju, da je satima sjedio blizu vas u istom kafiću, sve su šanse da bi svršetak bio isti, i to zbog jednog jedinog razloga – nitko se nije usudio napraviti onaj famozni prvi korak.       Svijetom je zavladalo mišljenje još u paleozojskom vremenu da su muškarci ti koji biraju ženu u izlogu svijeta s kojom se žele družiti, družiti i još malo družiti. Međutim, kako su stoljeća prolazila, žene su se sve više uzdizale i postajale sve ravnopravnije s muškarcima, pa bi danas bila normalna stvar da ženska prva poduzme nešto, no iskustvo me naučilo da to u većini slučajeva ne bude onako kako ste očekivali.. (A kad bude?) Očarat ćete ga, bit ćete mu prekrasni i pametni i simpatični i sexy i sve, ali neće biti s vama. Zašto neće? Zato što može.       Naime, koliko god je ljudska rasa napredovala, naš je život zapravo prisjećanje intuicije. A ono čega se muškarci prisjećaju je njihova lovačka karijera, u kojoj proganjaju dugonoge srne i antilope, te stoga nagonski reagiraju, uzdizanjem palice, kad vide napete listove u vrtoglavim potpeticama; asociraju ih na bijeg lovine. Žena je za njih žrtva koju treba uloviti! Ona se samo mora pokazati u najboljem izdanju, da on shvati da bi ju bilo dobro imati, i polako početi bježati, jer njeno lovačko božanstvo će ju već sustići. Protiv njihovog ponosa je da bude obrnuto.       Ako tako mora biti – nek bude! Ali stvarno ne bi bilo na odmet shvatiti da žene ipak nisu zvijeri (osim u krevetu) i da ih se ne može doslovno uhvatiti šapom za dupe i reći nešto u stilu "uu, mala, jebemu, al si dobra" i očekivati da je zauvijek u tvom kavezu.       Sve žene očekuju i cijeli život se usrdno nadaju nekom originalnom i pomalo romantičnom uletu koji će ih doslovno oboriti s nogu i baciti na zagrljaje sa sigurnim rukama koje će ih nositi kao kapljicu eliksira među prstima.. Za sve su krivi Meg Ryan i Tom Hanks. Ili Julia Roberts i Richard Gere. Whatever.. Istina je da očekujemo previše. Ali istina je i da zaslužujemo više od jednog iz grupe mužjaka u potoku piva koji se dva sata priprema da ti priđe i onda pita             - Imaš upaljač? -             - Nemam. -            - ... - muuuk..       I što dobiješ od tog silnog iščekivanja? Jedno veliko, elegantno NIŠTA. Džabe si dva sata skupljao hrabrosti i dvoumio kako da upadneš (bez upaljača ili bez šibica) kad si sad, u trenutku sudbine, postao rječit kao porno glumac..       Dajte nam samo malo kreativnosti i počet ćemo primjećivati i manje spektakularne, ali stvarne romantične ili simpatične geste u svakodnevnom životu.       Drugi put pitaj – Imaš prskalicu? Nemaš? Evo jedna tebi, jedna meni.. ajmo van provjerit kolko su snažne iskre među nama. –            i pruži joj ruku ..

- 18:49 - Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 06.04.2005.

???

Jel teže računati na nekoga ili znati da netko računa na tebe?

- 23:38 - Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 02.04.2005.

Sad je stvarno SVE super!

Jutros nisam mogla vjerovat svojim očima kad sam ugledala Njenu sliku na displayu mobitela.. Nisam vidjela tu slikicu gotovo dva mjeseca..     Patila sam bez nje. Nitko nije znao. Patila je zamnom. Nitko nije znao. Ali ja sam znala. I ona je znala. Znala sam i da nisam kriva. Ali i ona je to znala. Bilo je samo pitanje vremena izdržljivosti kičme ponosa koja se sve više savijala od potrebe i čežnje..     Ne mogu nikako prestati misliti na čvrstinu Njenog zagrljaja kad je stala ispred mene..i držala me..držala me danas satima stisnutu uz sebe kao da dodirom pokušava nadoknaditi sve ove sate bez mene. Volim taj zagrljaj. Volim Nju. Nisam nikad ni prestala.     Imale smo toliko toga za reći jedna drugoj.. Misliš da ti se život nije promjenio za par tjedana, ali je..okrenio se skroz naglavačke nekoliko puta..     Ona je jedina osoba s kojom mogu pričati ili šutjeti 24 sata i u potpunosti je razumjeti i osjetiti. Nitko ju ne bi mogao zamijeniti.     Naša klupica nas je čekala..kaže da je bila usamljena bez nas.. prazna.. bez naših otkucaja srca tamo je vrijeme stalo..ne zauvijek..čekalo je..     Kad je drvo osjetilo prvi kontakt topline Njenog i mog guza.. sve se probudilo! :) Da, bila je sad već noć, ali kažem vam, sve je blistalo!!

- 00:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #