mono(b)log

došao je poni sa jednim rogom iznad očiju i pojeo mojeg mlađeg brata. to nije bio san, fikcija ni stvarnost. ma neznam šta sam htio reći.

VUK, TRAVA, LISICA, MEDVJED, DRVO, ZEC, VJEVERICA, JEŽ, GLJIVA, DRVO, MRAV, VRABAC, TRAVA, DRVO, PAUK, TRAVA, TRAVA, DRVO, OVCA, TRAVA, LIST, PUŽ, DRVO, GRANA, PASTRVA, DRVO, VRANA, TRAVA, SKAKAVAC, DRVO, DRVO, DRVO...
DRVO.

UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!!
UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!!
UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!!
UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!!
UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!!
u ožujku ove godine napisat ču post koji če vas poticati da počinite samoubojstvo.
UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!!
UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!!
UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!!
UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!!
UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!! UBI SE!!

vam se ovaj post ne sviđa.
niti meni se ne sviđa

svijet je jedno ogromno mjesto koje možete podijeliti na dvije strane... nešto kao jingjang...
sa jedne strane navire mjesto prepuno različitih nijansa i boja, svakakvih ljepota, smijeha i ljubavi, neopisivih krajolika, predivnih životinja i raznovrsnih biljaka, života, topline i sigurnosti.
na drugoj strani je zadar.

kada me zadnji put dabar posjetio imao sam 6 godina. zašto se nikad nije vratio? pitat ču ga kad idući put dođe u posjet.

...da umrem iznenadno. onako, odjednom. (zgazi me kamion koji prevozi banane/NARANČE) htio bi dat do znanja da darujem sve organe onima koji ih nemaju/trebaju, a na pogrebu bi mogli puštat neku laganu đezicu/bluez.
ovo je kao neka vrsta oporuke. valjda.

reci mi dali je pravedno da kazne onoga tko te upucao ako je koristio smith&wesson?

kad ideš u kuhinju otvori frižider. na doljnjoj polici uzmi Mlijeko i sijedni za stol. popij mlijeko i odi U dnevnu sobu, legni na kauč, zaspi a kad se probudiš rano ujutro pojedi kruh u Fažolu.

kakva je to osoba koja u dućanu textila kupi cijelu rolu tkanine sa uzorkom krave?

danas razmišljam bolje nego jučer, dok sam jučer razmišljao lijepše nego što ču to činiti sutra. mislim da je ključna riječ ove anegdote i više nego jasno vidljiva i najedostavnijoj osobi.

doktor: (pri kraju radnog vremena) koj dan!
pacijent: hej bok, evo stigao sam. (skidajući šal sa vrata)
doktor: oho, pa ti si stigao. (okrenuo se prema njemu)
pacijent: da, jesam. (rekavši to sjeo je na stolicu)
doktor: i to na vrijeme, baš kao po dogovoru. (nije bio ironičan)
pacijent: da, rekli ste deset do dva. (rekao je to odlučnim glasom iako je znao da radi samo do dva)
doktor: da zaista jesam. (upravo je rekao: da zaista jesam.)
pacijent: no počnimo. (zakolutao je očima)
doktor: to ja kažem. (polu ljutitim tonom)
pacijent: o, oprostite. (ispričao se)
doktor: nema veze. (nema veza)
pacijent: znači ovo je samo rutinski pregled? (pitao se čovjek slomljenog nosa, čovjek koji je prije tjedan dana slomio nos, čovjek koji je čako u redu 7 minuta prije no li je ušao u ordinaciju)
doktor: da istina je. (rekao je)
pacijent: šta je istina? (upitao je)
doktor: da je. ()
pacijent: da je šta? (mislio je da ga je krivo čuo)
doktor: istina.
pacijent: je, istina je.
doktor: je.
pacijent: istina?
doktor: da.
pacijent: no dobro. (trljao je dlan o dlan)
doktor: dobro... (pomaknuo je trepavicu)
pacijent: no započnimo onda. (zakolutao je očima)
doktor: to ja kažem. (polu ljutitim tonom)
pacijent: istina je.
doktor: je, istina je.
pacijent: no dobro... (trljao je dlanove o koljena)
doktor: hajde da vidimo šta se nalazi ispod poveza. (rekao je to počevši skidati povez sa pacijentovog nosa)
doktor: hm.. (rekao je to skidati povez sa pacijentovog nosa)
doktor:oh... (rekao je to pri završetku skidanja poveza sa pacijentovog nosa)
doktor: (uzdisaj) (nije mu se dalo) (več je prošlo dva)
pacijent:
doktor: evo još malo... (rekao je to skinuvši povez sa pacijentovog nosa)
pacijent:
doktor: o bože!! (viknuo je)
pacijent: šta? (upitao je)
doktor: o bože!! (viknuo je opet)
pacijent: ma šta je?! (opet je upitao, međutim, malo je izmjenio način upita, prvi put je pitao samo "šta" dok je drugi put produžio rečenicu dodavši dvije riječi "ma" i "šta" te je tako zaista dokazao svoju zainteresiranost za doktorov uzvik koji je bio (da se podsjetimo) "o bože".)
doktor: ali kako?!! (upitao je)
pacijent: šta je bilo?! (i on je isto upitao)
doktor: oh ne! (trljajući oči)
pacijent: oh ne? (u ovom trenutku ništa nije napravio, čak ni trepnuo nije)
doktor: oh ne!!
pacijent: šta?!!
medicinska sestra: oh ne!
doktor: oh ne!
pacijent: oh ne!
doktor: samo ne to!
pacijent: istina je.
doktor: ali kako?!
pacijent: oh ne!
doktor: (začuđeno)
doktor: jeste li možda u međuvremenu bili kod nekog drugog doktora? (ljubomorno)
pacijent: nisam! zašto?!
pacijent: šta mi je sa nosom? (mislio je da nu je nos unakažen, ali odmah da vam kažem, nije bio unakažen več naprotiv, bio je cijel, u jednom komadu, bez ogrebotine ili tragova šavova)
doktor: evo pogledajte! (podigavši ogledalo)
pacijent: da i?
doktor: da i???!
doktor: pa nos vam je u tjedan dana izlječen!! (rekao je to primjetivši da mu je nos izlječen u samo tjedan dana)
doktor: nema ožiljaka! (rekao je to primjetivši da mu nos nema ožiljaka)
doktor: nema tragova šavova! (rekao je to primjetivši da mu nos nema tragova šavova)
doktor: nema kave u aparatu! (rekao je to sjetivši se svojeg kučnog ljubimca flokija)
pacijent: pa i mislio sam da če se to desiti! (ne stvarno! i mislio je da če se to desiti)
doktor: ali kako?!! (bio je zainteresiran)
pacijent: koristio sam maslinovo ulje! (rekao je to tako ponosno)
doktor: oh ne! (uzviknuo je)
pacijent: oh ne?
doktor: samo ne maslinovo ulje?! (samo ne maslinovo ulje! ulje.. ulje.) (bila je to jeka)
pacijent: da. (odlučno)
doktor: oh ne!
medicinska sestra: oh ne!
slučajni prolaznik: oh ne!
pacijent: ali na bočici piše da izcijeljuje sve rane na nosu! (rekao je to izvadivši bočicu iz džepa)
doktor: da istina je! (klimao je glavom)
doktor: ali morali ste pročitati i upozorenje! ( ispružio je ruku i zgrabio bočicu)
doktor: u slučaju da je nos šivan ne nanijeti ulje na ranu jer če u tom slučaju nos otpasti! (pročitao je sa etikete malene zelene bočice oblog oblika zapisano u doljnjem ljevom kutu slovima veličine 5, etiketa je bila napravljena u wordu)
pacijent: oh ne!
doktor: jebote! (opsovao mu je mamu iako to prije nisam napisao)
pacijent: šta ču sad?
medicinska sestra:moramo ga zašiti!
doktor: ne!
doktor: opet bi ispao! (..nos)
doktor: još uvijek je sav od ulja! (čak se malo i sjaji na svijetlu)
pacijent: neću valjda biti bez nosa? (bo, valjda neću.)
doktor: žao mi je, ali izgleda da je tako! (tako izgleda)
pacijent: kako?
doktor: ovako!
pacijent: ovako?
doktor: ne tako nego ovako!
pacijent: a tako!
doktor: da tako je.
pacijent: oh ne!
medicinska sestra: upravo je pristigla jedna surla od neafričkog slona.
doktor: jeste li kao mali uvijek željeli postat čovjek-slon? (pa ko nije!?)
pacijent: ne, ali sam oduvjek htio biti čovjek-muha! (dobro, i to su nečiji snovi)
doktor: čovjek-muha?! (upitao je)
pacijent: da, čovjek muha! (odgovorio je na pitanje postavljeno sekundu/dvije prije negoli je odgovorio)
doktor: ali muhe nemaju surlu.
pacijent: znam.
doktor: sašiti ču vam surlu.
pacijent: hoču li imatu stalnu potrebu jesti kikiriki?
doktor: to je jedna od mogučnosti.
medicinska sestra: da je zadržim?
doktor: koga?
medicinska sestra: surlu.
doktor: da, donesite je.
pacijent: (nakon operacije) (sjedeći sam u čekaoni) (čekao je) (i pitao se)
pacijent: možda baš o meni netko napiše post?

ne, stvarno. ljudi nemaju život. čovjek prosiječno spava 8 sati dnevno. ako uzmemo godinu kao mjernu jedinicu odmah oduzimamo 1/3. ostalo vrijeme djelimo na ono provedeno na poslu i na ono provedeno u kući. na poslu zarađuje da bi kući trošio. uzmemo li dan kao mjernu jedinicu, nečemo zanijekati ovu teoriju, opet 1/3 oduzimamo za spavanje, ostalo vrijeme dijelimo na fizičke aktivnosti koje nas, na kraju krajeva, dovode do iscijeđene starosti a to su trčanje na posao, trčanje doma, trčanje u dućan i hodanje natrag doma. niste uvjereni? onda uzmite minutu kao mjernu jedinicu, i to upravo ovu koja je prošla a zatim se upitajte: zašto sam pročitao ovaj post?