BABILONSKA KULA (spomenik oholosti)
.................................................................................................................................................................................................................
(spomenik oholosti)
Od Noinih sinova razgranali se narodi
A i Biblija ih poimenice navodi
Tko od kojeg sina Noina korjene vuče
I kako je Božja volja bila da zemlju napuče
No seleći na istok dolinu neku nađu
Pa u mislima svojim s Božjeg puta zađu
Naume sagraditi grad i toranj do neba
I s opekama i paklinom radit što zatreba
''Da se ne raspršimo po zemlji svoj''
Bila je njihova ideja suprotna Božjoj
A taj ''toranj s vrhom do nebeskog svoda''
posta spomenik oholosti ljudskoga roda
Pogedao Bog kako su postali bezbožni
I u svom naumu gradnje – tako složni
Pa učini da im se jezici pometu,
Poremeti im plan, te se rasprše po svijetu
Ujedinjeni, složni, u oholosti znanja
''ovo je tek početak njihovih nastojanja''
Vidje to Bog pa naumu tom reče: 'Dosta!''
Tako kula u Babelu nedovršena osta.
...
I danas ima ljudi u zlu tako složnih
Na popisu Božjih, a u duši bezbožnih
Ne čine ono što Bog od njih traži
Vlastiti naum daleko im je draži
Bog ljubi znanje i mila je Njemu sloga -
Al ne protiv dobra čovjekova i protiv Boga!
Takve kule u jedinstvu mimo Božjeg plana
srušit će se voljom Božjom – jednog dana
Ljudi željni pokusa što naume to čine
I baš ih briga ako pri tom netko i pogine
Ako poginu i mnogi prestaje biti važna stvar
Jer čovjek za čovjeka prestaje biti - ''Božji dar''
Da barem mi što se Božjim priznajemo
Uz dostojanstvo čovjeka odvažno stajemo...
Da se barem mi ne odmetnemo od Oca i Sina,
da ne zaboravimo tko je Put i Život i Istina ...
...
Tamo gdje oholost vlada i opaka tama -
gdje se Babel gradi – ne daj, Bože, nama
Ne daj Oče da gradimo zidove Zloga
Zidove što djele čovjeka od Boga ...
|