|
|
JA
JA I KAKICA
ELENA
JA
NINA
TOŠE
KLAUDIJA
MIKICA
IPTIČEKI
ONA,ONA,ONA
HRVATSKI DOMOBRAN
ZAKON
SLATKICA
TEA
TROSJED
RJEČNIK
ITOŠE2
IDINO
MOJTATAJEBOLJIODTVOGTATE
| studeni, 2008 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
kak je to zuper
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Shorty - Dođi u Vinkovce (feat. Miroslav Stivčić)
Tu sam sretan
di cujem djevojacke pjesme
lezim u sjeni hrasca
pijem hladnu vodu s cesme
pod pendzerom di snase
sviraju tamburasi
di se uprezu cilasi
i znaju me svi salasi
Di gori ona lampa
di onaj djeram skripi
tu ce mi dusa skoncat
tu su mi dani lipi
di drag mi je kirvaj
sijelo, prelo i rakije vrelo
di zivim ko becar pa
me znade svako selo
Tu sunce polje kupa
tu mi je jedini dom
tu kosti mojih predaka
sanjaju slatkim snom
ne mogu to opisat'
ne bih drugdje znao disat'
od tuge bi umro
da ne mogu zito mirisat'
Da ne vidim svog sora
ili svog sokaka
prije nego sklopim oci
jos jednom prije mraka
tu me napravio caca
tu me mater slova ucila
ako budem moro otic'
tu cu se vratit' ja
Di je moja njiva
moja sljiva
moga konja griva
moja krv ziva
di rijeka Bosut pliva
i pale svijece za heroje
sto su ginuli za boje
na ponos i cast imena Slavonije moje
Refren
I kad pozelis se ravnice
dodji u Vinkovce
sve moje ceste su davno zarasle
stojim na pragu vrata Hrvatske
zovu te, zovu, ravni slavonske
dodji u Vinkovce
Velicam slike svete
sto sam slavonsko dijete
od glave do pete
pa mi iz grla pjesme lete
rodnom kraju, mome milom zavicaju
di me ljudi znaju
a zvijezde di ljepse sjaju
di se nebo ljepse plavi
Di su osjecaji pravi i na
najbolji moguci nacin di se slavi
a rakija grebe k'o slama
druga vec ide sama
niz grlo u vene
svaki put kad pisma krene
to je moja Slavonija
to ti je moja ravnica
Razigrani vrapci
svud okolo ziva dica
pa kad svirne tamburica
ljepse od cvrkuta ptica
lakse je prebolit'
bol onda postane sitnica
tu ti je moja dika
svako drvo iz sljivika
Ljudska masta ne bi mogla
smisliti ljepsih vidika
i kad ne bude me vise
kad napustim tu idilu
ljubit' cu u raju
prelijepu slavonsku vilu
Bogu smo dragi mi Hrvati
pa cu molit' da me vrati
Jos posljednji put
da gledam dok
se zito zlati
a kad me opet gore vrati
zahvalit' cu mu prvo
sto nam je dao
komad zemlje sto
je za sebe sacuvo
Refren
Postujem svakoga
al' se nikoga ne bojim
osim dragog Boga
jer je razlog sto postojim
sto me ima i zivim
da dicim se imenom tvojim
nepokoreni grad
na vratima Hrvatske stoji
Klize mi suze po licu
dok slusam tamburicu
kad prsti taknu zicu
ne dirajte mi ravnicu
al' sinovi tvoji
Slavonijo sad te paze
i nikad vise tudje noge
nece da te gaze
Ginulo se prelagano
previse mama je plakalo
predugo je raj na
zemlji licio na pakao
palili su nase sume
mi smo ih opet zasadili
rusili su nase kuce
mi smo ih opet izgradili
Ubijali su moj narod
al' smo ostali na svom
da branimo svoj dom
jer volimo svoj dom
i vjerni domu svom
kad sokolove zove
Slavonija majka
pjevat ce se rijeci ove
Ljubi svoje, boje
srce slavonsko je
rakija u krvi
jer volim ljude svoje
ta svecana oda svira
svetoj zemlji roda
jer placena je krvlju
dok se sanjala sloboda
Refren
Sve moje ceste su davno zarasle
stojim na pragu vrata Hrvatske
zovu te, zovu, ravni slavonske
dodji u Vinkovce
Shorty - Marija
Refren
Sta ce mi dukati kad mladost nestaje
u srcu ranjenom tuga ne prestaje
svi bijeli jastuci, marame svilene
sta ce mi dukati kad on nije kraj mene
Ona je voljela njega
srcem, iskreno, posteno
u njenim ocima
to nije moglo ostati skriveno
Svjedok je Bog
bila je bez ikog svog
cijelo selo je znalo
za ljubav iz sokaka tog
Sreli su se pokraj stare sljive
di su vranci pasli
njih dvoje
ko da su jedno za drugo i rasli
A on je volio
svoje konje, hrastove, ravnicu
slavonsko nebo, zlatno zito
svirat' tamburicu
Svaku crtu, svaku tocku
na njenome licu
i jedino s njom
htio je podizati dicu
Bio je skoro siromah
al' je bio posten momak
kad su si rekli da
vec je dobila i stomak
Dijete na putu
a slavonski zivot je znoj
no ona je bila njegova
on je pripad'o njoj
Bili su sretni, da
kol'ka god bila muka ta
ljubav im nisu mogli kupiti
sake i sake dukata
A onda dosla je zima
prvi snijeg je pao
ona je potajno zeljela haljinu
a on je znao
Zivjeli su skromno
al' mu nije bilo zao
pa on bi svoju krv
i sve na svijetu za nju dao
Upreg'o je konje
da krene putem grada
do tamo pet sela
snijeg je pocinj'o da pada
Na rastanku je rek'o
ide po poslu sada
mislio je, kad se vrati
bit ce ljepsa nego mlada
Refren
Jos pricaju starci
mladji rijetko ko da sjeca se
ne pamti se od tog strasnog dana
takve mecave
Kako se bas tada
uvecer vrac'o iz grada
sve je vise sumnj'o
da postoji koja nada
Da veceras dodje kuci
jer mecava bila jaka
ni konji nisu htjeli
pa se sklone kod zemljaka
Sta ce, mora cekat'
ne preostaje mu drugo
nego da se vrijeme smiri
kol'ko god da treba dugo
Jos od onog casa
dok je napustao Osijek
zamisljao joj usne
dok se razvlace u osmijeh
S haljinom na dar
kad joj pokuca na vrata
i osjeti njezne ruke
oko svoga vrata
Gled'o je kroz prozor
slus'o otkucaje sata
pitajuci se, pa dokle ce
jos snijeg da pada
Al' upravo tada
dok se prognoza nagadjala
u tom istom trenu
kod kuce mu zena radjala
S pogledom na vrata
cvrstom nadom da ce doc'
njeni drhtaji i bolni krici
rezali su noc
I place jadna, sama
jer bol ko nikad boli
al' bi bilo puno lakse
da dragi kaze da je voli
Samo Bog je znao
u kako je teskim mukama
dozivala svog dragog
da ga cvrsto primi rukama
On nije cuo
kol'ko je htjela biti s njime
i da joj zadnja rijec na usnama
bila njegovo ime
Refren
Vec je bilo blizu podne
kad je u selo stupio
potjer'o je konje
i jos jednom bicem lupio
U ruci cvrsto drz'o
haljinu sto je kupio
kad vidi u daljini
u crnini svijet se skupio
I prepozno si bracu
mater i cacu
i jos pola sela
al' zasto su svi u placu
I zasto se iz kuce
cuje jauk i galama
al' nije stig'o pitat'
Marija nije s nama
Rekla mu je mama
jedva nekako kroz suze
kad je utrc'o u kucu
oko nje crne bluze
On njeno tijelo uze
preklinj'o je da ustane
iz ociju suze
nisu mogle da se zaustave
Pade na koljena
jecajuci moja voljena
isplak'o je dusu
al' ga je sve vise boljela
I vik'o, zasto, Boze
i da zivot nije fer
al' srce nadje utjehu
kad ugleda rodjenu kcer
Primi je u narucje
dijete mu rasvijetli tamu
rece, zvat ces se Marija
u sjecanju na mamu
Poljubi malu damu
stavi je uz mrtvo tijelo
da dragoj obuce haljinu
andjeli nose bijelo
Kazu, sam ju je sahranio
ispod stare sljive
ljubeci danima koru
gdje je urezala ime
Nikla tuga iz njive
nikada hladnije zime
i samo sjecanjem
je vrati medju zive
Refren
