Poezija i gitara
četvrtak, 06.05.2010.
Neizbježno
Kakva je to poezija bez ljubavi i ljubav bez poezije.
Ljubav
Ljubav kao trag
kroz dan,
kao sjena i mijena
kroz noć,
kao kist što dotiče san
i raste i nestaje ko pjena.
Ljubav me oblači i skida
bira haljinu nježnu
iznad koljena je diže bez stida
i kroz grad
nosi korake u potrazi
gdje je njegov korak prošao
ili dolazi.
Ljubav mi češlja kosu
ruž stavlja na usne
i to blago opet prosu
na neke poglede plitke,
ljubav ne dobiva bitke
do pobjede vodi strepnjom
kroz želju golu i bosu.
Ljubav kao trag
koji pratim kroz dan,
kao sjena i mijena
što me prate kroz noć,
kao čežnja što uljulja u san
i raste i nestaje ko pjena.
--------------
Postoji li išta nestalnije od ljubavi, pa ipak kroz vijekove i do
danas ljudi iskreno vjeruju da će draž prvih pogleda i dodira
trajati zauvijek i daju iskrena obečanja. Hvala Bogu na tome.
