poesis scenae

četvrtak, 19.08.2010.

Tko su vlasnici BP-a?

Ovaj moj članak objavljen je u Hrvatskom listu 29. srpnja 2010.
Nisam ga prepravljao obzirom na novi razvoj događaja i što bi se reklo, u svjetlu novih činjenica. Ako ga netko odluči kopirati na svoju stranicu, kao što se dogodilo mom Huxleyu, može, samo molim da naznači i ime autora.


Tko su vlasnici BP-a?

British Petroleum ime je koje nam zadnjih nekoliko mjeseci stalno odzvanja u ušima. Čujemo ga svaki dan na vijestima, iako ga doduše hrvatski izvjestitelji izgovaraju na različite načine. Sama korporacija službenog naziva „BP plc“ je četvrta po snazi u svijetu, a bogatstvo je stekla izvlačenjem ogromnih količina nafte. Procjenjuje se da je od naftne katastrofe u travnju ove godine u more iscurilo čak 3, 336 milijuna barela nafte (oko 530 milijuna litara; 1 barel= 159 litara) što će, čak i u slučaju da sadašnje zatvaranje kupolom bude i trajno uspješno, u Meksičkom zaljevu uzrokovati ekološku katastrofu nezapamćenih razmjera.

Međutim, nitko se u stranim, a kamoli u našim medijima nije zapitao što je ta korporacija zapravo, tko iza nje stoji i tko su njeni vlasnici. Naravno, korporacija ovakve moći ima više razloga tajiti svoje vlasnike, tj. dioničare. Međutim, jedna stranica na internetu, Amadeus baza podataka (Amadeus drži podatke financijskih tvtki te poslovne informacije tvrtki cijele Europe) navodi dioničare tvtke BP plc (https://amadeus.bvdep.com/amadeus/top20/report_2.htm).

Najveći pojedinačni dioničar je banka JP Morgan Chase&Co sa 28,34% udjela u vlasništvu. To je jedna od najmoćnijih banki svijeta, koju su uzdigli i iza koje stoje Rockefeller i Rothschild bankovni klanovi. Listajući kroz popis dioničara, lako je uočiti da je velika većina sredstava BP plc-a u rukama banaka i grupa koje su opet u bankovnom vlasništvu: Blackrock, Lloyds, BNP Paribas, Deutschebank, Goldman Sachs, HSBC, Credit Suisse, Barclays, Société Generale, Wells Fargo, Bank of America, itd. Iako internet stranica samog BP-a pokušava zamagliti podatke pokazujući vlasnike prema njhovim državama (Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo), ipak i tamo se izričito priznaje da banka JP Morgan Chase posjeduje najveći dio kolača („27.74%“ prema njihovu priznanju (www.bp.com)

Medijski portal Raw Story izvješćuje nas da je druga američka velika banka, Goldman Sachs prodala 44% svojih dionica BP-a u vrijednosti 250 milijuna dolara, i to samo tri tjedna prije katastrofe u Meksičkom zaljevu, kao da su znali da će cijena dionica uskoro strahovito pasti (cijena dionice prepolovila se sa 60$ na 29$ nedugo nakon katastrofe). Druge banke, kao Wachovia i UBS također su prodale svoje dionice prije izljeva. Kako javlja britansko glasilo The Daily Telegraph, sam Tony Hayward, izvršni direktor BP-a kojeg američki mediji već tri mjeseca razvlače kao svoje žrtveno janje, prodao je trećinu svojeg vlasničkog paketa u BP-u u vrijednosti od 1,4 milijuna funti, i to opet mjesec dana prije izljeva u Meksičkom zaljevu.

Ovakva prodaja dionica od strane moćnih igrača može biti dobar pokazatelj prevare, iako sama po sebi ne dokazuje ništa. Na kraju krajeva, dionice BP-a oporavit će se nakon što cijela strka sa izljevom završi kao što su se oporavile dionice drugog naftnog diva Exxona nedugo nakon što je završila poznata havarija tankera Exxon Valdez. Pravo je, dakle, pitanje (na koje se ne nalazi odgovor) tko je kupio ove dionice koje su oni prodali jer će kupci biti pravi profiteri na duge staze.

Tezu o namještanju potvrđuju i dokazi sa same bušotine. Tyrone Benton, koji je bio radnik na Deepwater Horizon bušotini, izjavio je za BBC da su radnici nekoliko tjedana prije eksplozije otkrili curenje na sigurnosnoj opremi. Umjesto da naredi popravak, tvrtka je naredila da uključe drugu kontrolnu čahuru. Uz odgovor e-poštom nadodali su: „koga briga, gotovo je, kraj priče, biće vjerojatno u redu.“

Članovi kongresa, među njima Henry Waxman, prepoznali su više problema sa naftnom bušotinom Deep Horizon kao što su nepravilno obavljeno cementiranje. Cementiranje ove bušotine bilo je zadatak Halliburtona, druge velike korporacije koja je zaradila milijarde u Iraku i drugdje, a čiji je izvršni direktor od 1995.-2000. bio sam Dick Cheney koji je s toga mjesta otišao da bi postao potpredsjednik Georga Busha od 2001-2009. Ako ste mislili da sukob interesa postoji samo u Hrvatskoj...

Prema pisanju britanskog Daily Maila, kad su kongresmeni žestoko napadali direktora Haywarda, kongresmen mu je Waxman tada rekao: „Pregledali smo 30 000 stranica dokumenata BP-a uključujući vašu e-poštu. Nema niti jedne poruke koja pokazuje da ste i najmanju pozornost obratili opasnostima toga naftnog izvora.“

Kongresmen je Stupak citirao poruku poslanu e-poštom u kojoj je i Halliburton upozorio BP da bi mogli imati „ozbiljan problem s dotokom plina“ ako spuste zadnji niz cementne navlake sa samo šest centralizatora umjesto 21 koliko im je Halliburton preporučio. Iz BP-a su to odbili s napomenom: „To bi trajalo 10 sati dok se instaliraju...To mi se ne sviđa.“ Dok su ga kongresmeni opsjedali ovim optužbama, direktor je Hayward to sve stoički podnosio, negirao sve optužbe, a nakon toga se naporna posla otišao odmoriti na svoju jahtu. I nikom ništa.

Sve ove činjenice pobuđuju sumnju da je katastrofa bila nekakva namještaljka napravljena s ciljem. To se je moglo dogoditi iz niza razloga o kojima možemo nagađati. Npr. ekološka katastrofa ovakih razmjera mogla bi se dobro iskoristiti da se u američkom parlamentu izglasa novi zakon o okolišu koji bi davao još više kontrole vladi i velikim korporacijama nego što to čini sada postojeći, ionako prevarantski „Cap and Trade“ prijedlog zakona.

Dok možemo samo nagađati o uzrocima katastrofe, jedno je sigurno: vlasnici BP-a isti su oni koji posjeduju većinu ekonomske i političke pozornice diljem svijeta, osobito u SAD-u, a to su velike banke.
Podsjetimo se još jednom da su najveće američke banke (JP Morgan Chase, Bank of America, Goldman Sachs, Citigroup, Wells Fargo) bile i najveći profiteri financijske krize. One su ujedno i najveći financijeri u predsjedničkim kampanjama Johna McCaina i Baracka Obame (http://www.opensecrets.org/pres08/contrib.php?cycle=2008&cid=n00009638
http://www.opensecrets.org/pres08/contrib.php?id=N00006424&cycle2=2008&goButt2.x=10&goButt2.y=10&goButt2=Submit)

Američki medij Politico objavio je izvrstan članak u svibnju o tome kako su ove banke putem samog BP-a donirale preko 3,5 milijuna raznim američkim političarima u zadnjih 20 godina. Samom Obami je od strane BP donirano 77,051$ dolara.

Ne možemo smatrati ni slučajnim da, kad se prošlog mjeseca u američkim medijima počelo kritizirati predsjednika Obamu te je po anketama palo i povjerenje u vladu, odjednom ispod tapeta izvukla priča o ruskim špijunima za čije djelovanje su američke vlasti, prema vlastitom priznanju, znale već godinama prije. Očito je to hvatanje otprije poznatih špijuna tempirano da bi se skrenula pozornost sa gorućeg problema.


Copyright © 2010 by Algon Cordy

- 13:26 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2010 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (6)

Opis bloga

  • Umjetnost od iskona do zakona

    by Algon Cordy

    e-mail: algcor@gmail.com






Linkovi

Brojač posjeta

Moderna poezija

  • IGRAČKA VJETROVA (T. Ujević)

    Pati bez suze, živi bez psovke,
    i budi mirno nesretan.
    Tašte su suze, a jadikovke
    ublažit neće gorki san.
    Podaj se pjanom vjetru života,
    pa nek te vije bilo kud;
    pusti ko listak nek te mota
    u ludi polet vihor lud.
    Leti ko lišće što vir ga vije
    za let si, dušo, stvorena.
    Za zemlju nije, za pokoj nije
    cvijet što nema korijena.



    To – (by E. A. Poe)

    I heed not that my earthly lot
    Hath— little of Earth in it—
    That years of love have been forgot
    In the hatred of a minute:--
    I mourn not the desolate
    Are happier, sweet, than I,
    But that you sorrow for my fate
    Who am a passer by.


    Ne hajem što mi zemna kob
    malo znanog sadrži -
    niti što duga ljubavna dob
    mrije u kratkoj mržnji: -
    ne tužim što je veliki broj
    sretnijih od mene,
    već što ti žališ udes moj
    kad sam sjen sjene.





    Putovanje (Charles Baudelaire)

    O Smrti! Brodovođo stari! Dižimo sidro.
    Dodijala nam ova zemlja! Isplovimo!
    Ako su nebesa, mora crni kao tinta,
    Znaš da naša srca prepuna su svijetla!

    Ulij nam svoj otrov da nas osnaži!
    Mi želimo, taj žar toliko žeže nam mozak,
    Uronit u bezdano, Pak´o il Nebo, svejedno;
    Do dna nepoznatog da pronađemo novo!


    A u originalu:
    O Mort, vieux capitaine, il est temps ! levons l'ancre !
    Ce pays nous ennuie, ô Mort ! Appareillons !
    Si le ciel et la mer sont noirs comme de l'encre,
    Nos cours que tu connais sont remplis de rayons !

    Verse-nous ton poison pour qu'il nous réconforte !
    Nous voulons, tant ce feu nous brűle le cerveau,
    Plonger au fond du gouffre, Enfer ou Ciel, qu'importe ?
    Au fond de l'Inconnu pour trouver du nouveau !



    Jer nisam mogla za Smrt stati (E. Dickinson)

    Jer nisam mogla za Smrt stati.
    Ljubazno ona stade za me;
    U kočiji, uz Besmrtnost,
    Nas dvije smo bile same.

    Vozismo sporo, Smrt ne zna žurbe,
    A i ja se oprostiti
    Od posla i od dokolice.
    Zbog njene uljudnosti.

    Prođosmo školu gdje u igri
    Rvu se djeca mala;
    Prođosmo žita što nas motre,
    Prođosmo sunčan zalaz.

    Il bolje, on pokraj nas prođe:
    Od hlada rosa zadrhtala.
    Jer haljina mi prozračna je,
    Od tila tkivo šala.

    Pred jednom kućom zastadosmo
    - Ko zemlja da je nabubrila -
    Jedva se vidjela jer njena
    Streha tek hum je bila.

    Minuše otad stoljeća
    Al svako kraće je, ćutim,
    No dan kad shvatih da su konji
    K vječnosti okrenuti.



    Iz poeme Pusta zemlja (by T. S. Eliot)

    (Naime, ja sam svojim sam očima vidio Sibilu kumsku
    da visi u bočici i kad su joj dječaci govorili:
    Sibila, što želiš? odgovarala je ona: želim umrijeti.)

    (Za Ezru Pounda
    boljeg pisca)

    I. Pokop mrtvih

    Travanj je najokrutniji mjesec, uzgajajući
    Jorgovane iz mrtve zemlje, miješajući
    Sjećanje i želju, mućkajući
    Dokone korijene s proljetnom kišom.
    Zima nas je grijala, pokrivajući
    Zemlju u zaboravan snijeg, hraneći
    Malo života sasušenim gomoljima.
    Ljeto nas je iznenadilo, dolazeći preko Starnbergerseea
    U tuševima kiše; mi stali smo u kolonadi,
    I izišli na sunce, u Hofgarten
    I pili kavu i razgovarali jedan sat.
    Bin gar keine Russin, stamm' aus Litauen, echt deutsche*
    I kad smo bili djeca, stojeći kod nadvojvode,
    Moga rođaka, on me izveo na saonice
    I ja sam se bojala. Rekao je, Marie,
    Marie, drži se čvrsto. I krenusmo dolje.
    U planinama, tamo se osjećaš slobodno.
    Ja čitam, velik dio noći, i idem na jug zimi.

    Koji su korijeni što hvataju se, koje grane rastu
    Iz kamenog ovog smeća? Sine čovječji,
    Ti kazat ne znaš, il' pogoditi, jer ti znaš samo
    Za hrpu izlomljenih slika, sunce gdje tuče,
    A mrtvo stablo ne daje zaklona, niti olakšanja cvrčak
    A suh kamen niti zvuka vode. Samo
    Ima hlada pod ovom crvenom stijenom,
    (Uđi u hlad ove crvene stijene),
    I ja ću ti pokazati nešto drukčije od ili
    Tvoje sjene ujutro što gazi za tobom
    Ili tvoje sjene uvečer što se podiže pred tobom;
    Pokazat ću ti strah u šaci pijeska.
    Frisch weht der Wind
    Der Heimat zu.
    Mein Irisch Kind,
    Wo weilest du?
    „Dao si mi zumbule prije godinu dana;
    „nazvali su me djevojkom zumbula.“
    –ali kad smo se vratili, kasno, iz vrta Zumbula,
    Sa tobom ruku punih, a kose ti mokre, nisam mogla
    Govoriti, i oči su me izdale, ne bijah
    Ni živa ni mrtva, i nisam ništa znala,
    Gledajuć u srce svjetla, tišinu.
    Od' und leer das Meer...
    ...
    - DA
    Datta: što smo dali?
    Prijatelju moj, krv dok trese mi srce
    začudna odvažnost trenutka predaje
    što ga doba razboritosti ne može nikad opozvati
    po ovom, i samo ovom, mi smo postojali
    što se neće naći u našim osmrtnicama
    ni u sjećanjima što ih veze dobročinitelj pauk
    ni pod pečatima što ih lomi štedljivi odvjetnik
    u našim praznim sobama.



    Barbara (Jacques Prevert)

    Sjeti se Barbara
    Bez prestanka je kisilo nad Brestom toga dana
    A ti si hodala nasmijana
    Rascvjetana ocarana pokapana
    Pod kisom
    Sjeti se Barbara
    Bez prestanka je kisilo nad Brestom
    A ja sam te sreo u ulici Sijama
    Smijesila si se
    A ja, ja sam se isto tako smijesio
    Sjeti se Barbara
    Ti koju ja nisam poznavao
    Ti koja me nisi poznavala
    Sjeti se
    Sjeti se ipak tog dana
    Ne zaboravi
    Neki se covjek pod trijemom sklonio
    I on te zvao po imenu
    Barbara
    I ti si potrcala k njemu pod kisom
    Pokapana ocarana rascvjetana
    I njemu se bacila u narucaj
    Sjeti se tog Barbara
    I ne ljuti se na mene ako ti kazem ti
    Ja kazem ti svima koje volim
    Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
    Ja kazem ti svima koji se vole
    Pa i onda ako ih ne poznajem
    Sjeti se Barbara
    Ne zaboravi
    Onu pametnu i sretnu kisu
    Na tvome sretnom licu
    Nad onim sretnim gradom
    Onu kisu nad morem
    Nad arsenalom
    Nad brodom iz Quessanta
    O Barbara
    Kakve li bljezgarije rat
    Sto je od tebe postalo sada
    Pod ovom kisom od zeljeza
    Od vatre celika krvi
    A onaj koji te u svom stiskao zagrljaju
    Zaljubljeno
    Da li je mrtav nestao ili jos uvijek zivi
    O Barbara
    Bez prestanka kisi nad Brestom
    Kao sto je kisilo onda
    Ali to vise nije isto i sve je upropasteno
    Ovo je kisa od strasne i neutjesne zalosti
    Ovo vise nije ni oluja
    Od zeljeza celika krvi
    Posve jednostavno oblaci
    Koji crkavaju kao stenad
    Stenad sto nestaje uzvodno nad Brestom
    I odlazi da trune daleko
    Daleko veoma daleko od Bresta
    Od koga ne ostaje nista



    Ah, sve je sanja pusta... (S. S. Kranjčević)

    Ah, sve je sanja pusta,
    Sve umišljeni raj;
    Sve želja želju guši,
    A uzdah - uzdisaj.
    I u tom sva ti bajna
    Života kipi slast:
    Na trnu si mi cvao
    I u blato ćeš past!
    I što smo, srce moje,
    Obilazili svud,
    Sve kapale su suze
    I krvca uzalud.
    Ah, svagdje vara oko,
    Što lažni veze san,
    I slatko poji nadom
    Sve - što je utaman!
    Pa kad je čemer ljuta
    Prenasitila grud:
    Je l' igra sve to kruta,
    Il ljudski privid lud,
    Gdje nema nigdje svjetla,
    A vjera časom mre:
    Ah, srca gdje tu nema,
    Ni žarke krvi, ne...
    Ej, onda vidjeh vilu
    Na ljudski saći put -
    I žedne usne moje
    Cjelivahu joj skut.
    S oblaka pjesan začuh,
    Da život nije san,
    I ljubav da je sunce
    U vječni majski dan.
    Ti, milosrdna laži,
    Što lanuo te raj!
    Gle, omamno li sine
    Tvoj kratki, kratki sjaj.
    Il otrov je il melem
    Taj biser s oka tvog?
    - Ah, ko vjerovat može,
    Tog silno voli Bog!
    Pa u srce kad spomen
    Svoj nokat rine ljut,
    A pjesma - čedo njeno -
    Ko divlja kida put,
    U strahu samo pitam:
    Zar to su tvoji sni?
    A nešto u njoj jeca
    I šapće: - To si ti!
    Sve, sve je sanja pusta,
    Sve umišljeni raj,
    Gdje suza suzu guši,
    A uzdah uzdisaj.
    A ti si harfa samo,
    Kroz koju tuži svijet,
    I sve je tvoje cvalo
    Za pogrebnički cvijet! -
    Ni mislit mi se neće,
    Sve pepeo gledam svud,
    On zasuo je cvijeće
    I zapunio grud...
    A preko njega strujne
    Kadikad čudan šum;
    To katkad cvili srce,
    A ruga mu se um.



    Utjeha kose (A.G. Matoš)

    Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
    U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
    Na visokom odru, u agoniji svijeća,
    Gotov da ti predam život kao žrtvu.

    Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
    U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
    Sumnjajući da su tamne oči jasne
    Odakle mi nekad bolji život sjao.

    Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
    Sve što očajanjem htjedoh da oživim
    U slijepoj stravi i u strasti muke,

    U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
    Samo kosa tvoja još je bila živa
    Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.




    POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU (T. Ujević)

    Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti
    koji nepoznati od tebe žive tvojim životom,
    I ono sve što ti bje, ču i što sni
    gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

    Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
    Mi smo svi prešli iste puteve u mraku,
    mi smo svi jednako lutali u znaku
    traženja, i svim jednako se dive.

    Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
    I pamti da je tako od prastarih vremena.
    I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
    kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

    I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
    i oni su naši sami iz zajedničkog vrela.
    I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
    i sebični je pečat jedan nasred čela.

    Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
    da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
    a naša krv, i poraz svih, u klanju,
    opet je samo jedna historija duša.

    Strašno je ovo reći u uho oholosti,
    No vrlo sretno za očajničku sreću,
    da svi smo isti u zloći i radosti,
    i da nam breme kobi počiva na pleću.

    Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
    dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
    u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
    pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

    Jer sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
    ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
    o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
    ja bezimeno ustrajem u braći.