Misli pozitivno u interesu zdravlja


Kada je u pitanju ozdravljenje pomoću komplementarne ili alternativne medicine, rijetko tko postavlja pitanje kako i zašto se to dogodilo jer je bolesnicima važno jedino - što prije ozdraviti.
Znanstvenici, uključujući i liječnike, uz poneke iznimke, teško prihvaćaju izlječenje bilo kojeg slučaja koje izlazi izvan granica unaprijed isplaniranog liječenja, odnosno prihvaćaju samo utvrđene metode školske, klasične medicine, a sve ostalo, dakle i komplementarnu medicinu, stavljaju pod znak pitanja. Teoretičari i praktičari komplementarne medicine jedinstveni su u tvrdnji da je tajna najvećeg dijela metoda komplementarne medicine u tomu što bolesnici instinktivno (ali i svjesno) znaju da su oni ti koji moraju odigrati aktivnu ulogu u vlastitom ozdravljenju. Upravo zbog toga - metode komplementarnog ili alternativnog pristupa liječenju i imaju znatan postotak uspješnih izlječenja.
Suvremena medicina sve češće prihvaća tvrdnju da pacijenti koji vjeruju u vlastito izlječenje, odnosno u liječnika koji ih liječi, metodu koja se primjenjuje i lijek koji se uzima, češće i brže ozdravljaju od onih koji u navedeno sumnjaju. Očito je da psihičko tijelo djeluje na izlječenje fizičke razine s kojom je neraskidivo vezano.
U izlječenju, ističu danas mnogi, vidnu ulogu igra pozitivno mišljenje jer ono utječe na pobudu unutarnje energije, jača imunitet i vodi u ozdravljenje.


Pogubni stres

Najnovija saznanja kažu da je prekomjerni stres jedan od najčešćih uzročnika problema na radnom mjestu, u sportu i u obitelji. Sve više se govori kako je stres uzročnik i mnogih bolesti, od onih najlakših pa do najtežih. Ako stres zaista potiče aktiviranje bolesti, onda treba otkloniti (amortizirati) uzrok pa će posljedice nestati ili biti ublažene. U jednom izvještaju Ujedinjenih naroda navodi se da je "stres postao jedan od najozbiljnijih problema prošlog stoljeća", a nastavlja se i u ovom sadašnjem. Mnoge metode komplementarne medicine "udaraju" upravo na uzroke bolesti, a ne na posljedice. Shvatiti svoje probleme i naučiti živjeti svrhovitije i korisnije, dakle bolje i kvalitetnije - temeljni je postulat preventivne borbe za zdravlje.
Većina ljudi trebala bi ozbiljno poraditi na promjeni načina razmišljanja ili življenja - ako se želi spriječiti bolest ili postići izlječenje. Jednako je važno razviti sposobnost usredotočenja na budućnost.
Prihvatimo li tvrdnju da i klasična i komplementarna medicina liječe čovjeka, a ne bolest i da je svaki zdravstveni slučaj poseban, onda ćemo se složiti i u mišljenju da svako iscjeljenje, odnosno izlječenje postiže sam pacijent, dok je liječnik ili iscjelitelj taj koji mu - u tijeku jednog razdoblja - pruža samo potporu.
Pozitivne misli - ljubav, dobrota, suosjećanje s ljudima koji pate, radovanje životu, optimistički pristup životu - kažu i liječnici - u čovjeku stvaraju pozitivnu vitalnu energiju, koja utječe na psihičku razinu, ali i na svaku tjelesnu stanicu.


"Hormoni sreće"

Američki liječnik dr. Deepak Chopra (u knjizi "Savršeno zdravlje") ističe da stanice optimističnog čovjeka, osobe "nabijene" pozitivnim mislima, proizvode "hormone sreće" koji iscjeliteljski djeluju na čitav organizam. U slučaju negativnih misli (apatija, depresija, mržnja, tuga, psihička bol, beznađe, ljubomora, zavist...), odnosno onda kada je psihičko tijelo ispunjeno nezadovoljstvom, ljudske stanice izlučuju "negativnu supstancu" koja pogubno, počesto razarajuće djeluje na zdravlje.
Dakako, svaki stres, pa i onaj najslabijeg intenziteta, može negativno djelovati na zdravlje. Ako ga već ne možemo izbjeći, potrebno ga je liječiti. Prvi je korak u smanjenju, odnosno ublažavanju stresa - psihičko i fizičko opuštanje. Postoji velik broj metoda opuštanja - od Jacobsenove napredne tehnike za opuštanje mišića, preko različitih tehnika meditacije do joge, hipnoze, bioloških reakcija, iscjeljivanja i autogenog treninga.


Može li komplementarna medicina pomoći kod stresa?

Sugestija i autosugestija, meditacija i druge tehnike opuštanja psihičkog i fizičkog tijela pripadaju području komplementarne medicine iako ih - u novije vrijeme - prihvaćaju i oni koji su završili medicinske fakultete klasičnog programa.
Francuski književnik Emile Coue (1857.-1926.) svojih posljednjih šesnaest godina života posvetio je usavršavanju i širenju primjene metode svjesne sugestije u svrhu liječenja. S razlogom ga mnogi drže "apostolom terapeutske autosugestije". Vrlo energično promicao je svoj sustav autosugestije - kao univerzalni lijek za ljudske nevolje.
Coueova metoda svodi se na djelovanje na čovjekovu podsvijest - upornim ponavljanjem određene sugestije, pri čemu je odlučujući činitelj imaginacija, a ne volja. On je autor znanstvene izreke: "Naše djelovanje ne potiče volja, već sposobnost predočavanja." Poznata je njegova sugestija: "Svakog dana, u svakom pogledu, sve više i više napredujem."
Svoju metodu, kao i primjere iscjeljenja sugestijom - autosugestijom (čak i najtežih bolesti - kao što su tumori) iznio je u knjizi "Kako gospodariti sobom" koja može poslužiti i kao svojevrsni priručnik samopomoći autosugestijom.


Autosugestija, ipak, nije svemoguća

Autosugestija je namjeran ili nenamjeran proces samouvjeravanja, pomoću kojega pojedinac mijenja svoje stavove, uvjerenja ili obrasce ponašanja. Ona može, u određenim granicama, djelovati na emocije ili samosvijest pojedinca.
Autosugestiju je - u psihoterapijske svrhe - sustavno, među prvima, primjenjivao bečki liječnik Franz Anton Mesmer (1734.-1815.).
Premda službena, klasična medicina ne prihvaća metodu liječenja sugestijom, odnosno autosugestijom, mnogi će liječnici - u opovrgavanju vjerodostojnosti uspješnosti bioenergoterapeuta i sličnih iscjelitelja - često reći kako su izlječenja brojnih metoda komplementarne medicine rezultat - sugestije, odnosno autosugestije! I bolesnik i objektivan liječnik složit će se u jednom: za bolesnika je najbolja ona metoda koja što brže i što ugodnije dovodi do ozdravljenja. Međutim, treba ipak naglasiti: metoda iscjeljivanja sugestijom ili autosugestijom nije svemoguća i pomaže samo u određenim slučajevima, odnosno samo kod nekih bolesnika i kod nekih bolesti. Ona ne može zamijeniti liječenje u slučajevima kada je potrebna kirurška intervencija ili pomoći kod uznapredovalih bolesti, a pogotovo ne kod osoba koje je ne prihvaćaju svjesno i duboko.


Djelotvorni autogeni trening

Autogeni trening mogli bismo svrstati u domenu sugestije - autosugestije. Ustvari, autogeni trening je metoda utjecaja na fizičko tijelo - snagom predočavanja, dakle akcijom psihičkog tijela.
Tvorac metode autogenog treninga je neurolog Johannes Heinrich Schultz (1889.-1970.). Temeljna bit autogenog treninga nalazi se u koncentraciji na popuštanje napetosti, odnosno utjecaju na samoga sebe. Primjenjuje se individualno i grupno, a koristi se radi uklanjanja funkcionalnih poremećaja u radu nekih organa i stanja napetosti.
Osim terapijskih, važni su i pozitivni učinci što se postižu i kod zdravih ljudi, a očituju se u povećanju psihičke i tjelesne svježine i spremnosti za rad.
U najnovije vrijeme autogeni trening ušao je u skupinu aktivnih autosugestivnih i oslobađajućih sustava vježbi. Primjenjuju ga i liječnici, najčešće specijalizirani psihoterapeuti.
Iskustvo psihoterapeuta koji su, u liječenju, primjenjivali metodu autogenog treninga govori da taj oblik komplementarne medicine dobro pomaže kod ovisnosti (alkohol, pušenje, droge), anoreksije i bulimije, tjeskobe, depresije, tuge, glavobolje, nesanice, raznih fobija, stresa, raznih trauma, grčeva u mišićima, problema s kralježnicom, astme, bronhitisa, povišenog krvnog tlaka, probavnim smetnji, osjetljivih crijeva, pa čak i kod ekcema.
Autogeni trening oslobađa čovjeka negativnih emocija i potiče stvaralaštvo pojedinca u svrhu poboljšanja vlastitog zdravlja. On pomaže kod promjena na svim razinama tijela, uma, emocija i duha, što je istinska bit holističkog pristupa u liječenju bolesti suvremenog čovjeka.
Osim toga, dobro je naglasiti, autogeni trening izvanredno je moćno sredstvo prevencije koja može spriječiti nastajanje mnogih bolesti povezanih sa stresom - kao uzročnikom.


Izbjegavanje negativne emocije

Znanstvena istraživanja nepobitno su utvrdila da osobe pod stresom znatno lakše obolijevaju od pojedinaca bez stresa. Negativne emocije - kao što su bijes, ljutnja, depresija, krivnja i frustracija - slabe ljudski imunološki sustav pa je tijelo podložnije obolijevanju.
Tako je u znanstvenom izvješću NASA-e, prije tridesetak godina, objelodanjeno kako imunitet astronauta u najboljoj formi biva narušen zbog stresa njihova posla, a vraća se u normalu nakon što neko vrijeme provedu bez stresnih događaja.
Usamljene osobe, ljudi s teretom bespomoćnosti i beznađa, bolesnici koji ravnodušno prihvaćaju bolest ili se ne žele boriti protiv nje ne samo da češće obolijevaju, nego doživljavaju brži napredak bolesti.
Pozitivne emocije - kao što su ljubav, humor, smijeh i stvaralaštvo - čovjeku snaže imunitet, štite ga od bolesti i pomažu mu, kada se pojavi bolest, u bržem ozdravljenju.
Američki psihijatar dr. Berthold Schwartz tvrdio je da ljude koji se predaju pred životom ili odustanu od borbe protiv bolesti - počinje napuštati vlastita životna energija, što dovodi do smrti. To, tzv. "psihičko samoubojstvo" često se javlja kod gubitka voljene osobe, razočaranja u ideale, gubitka posla ili saznanja o postojanju vlastite neizlječive bolesti.
Dakle, kod izbora između pozitivnog i negativnog mišljenja, u interesu vlastita zdravlja, ne bi trebalo biti dileme.

BORISLAV OSTOJIĆ