PodRoom
23.11.2006., četvrtak
|
OPROŠTAJNO PISMO pisano u muškom licu (tako mi je jednostavnije) Što reći na kraju? Trebam li išta reći? Rekli smo si sve... Ja sam nebrojeno puta napomenuo koliko je meni stalo do tebe... Koliko mi je stalo da veza između nas dvoje ne "pukne" i da ne ostanemo sami. To očito želiš... Možda nećemo u potpunosti ostati sami ali ćemo oboje ostati bez one osobe kojoj je jedinoj ISKRENO stalo do nas... Možda ne razumiješ... Ja sam kriv. Preuzimam punu odgovornost... Ovaj put... Nisam bio iskren... toliko puta si bila nepoštena, bezosjećajna i bezobrazna prema meni... Što je najgore, nekada je to bilo svijesno... I ja sam prešutio... I rekao jednu nebuloznu, ispraznu frazu, koju već stoljećima koristim: "Hir trenutka." Kako si lagano odustala od nas... To mi govori samo jedno. Nije te briga... Za mene... Za nas... Koliko još imaš za shvatiti... za proživjeti... i ja neću biti uz tebe... kad doživiš gore stvari od ovoga... što sad ja proživljavam... Pa da! Ti nemaš ideje... Nisi ni bila zainteresirana... Kaos... Roditelji te otpišu... Ipak si punoljetan i moraš se brinuti sam za sebe... TEŠKO Prijatelji dokažu da im je prioritet zabava... Ti si dio te zabave ali ne i sastavni dio... Kako te lako otpišu... I kako te rane ne zacjeljuju... TEŠKO Ostati sam... sa svojom bocom jeftinog vina i "katranskim" cigaretama... Kraj je blizu... Tako blizu... Bio sam dobar... Bio sam drag... Nježan... Savjestan... Brižan... Proizvod emocija... Koje si ti proizvela u meni... U mojoj duši... I ubila ih par mjeseci kasnije... Nema povratka... Kraj... Bar za mene... Nemam cilja... Izgubljen sam... Najbolje za mene... boli... Odreći se tebe... U potpunosti... Boli.. KAKO BOLI!!! Odreći se nas... Povući crtu... I reći kraj... Gotovo... Neću se više truditi.. Kada sam ja zainteresiran, ti nisi. I obratno. Ti si rekla svoje... Nisi rekla ništa... Fuj. Bljak. Užas. Gad. Đubre. Govno. Kraj. "Zašto bi se uopće trudila? Mislim nakon onoga što mi je napravio." Prevara... Tako "škakljiva" tema... Biste li ju oprostili? Ja jesam... jednom... kao nijednom... Progutao tolko sranja u sebi... Rekao, to je bila kriva droga... u kombinaciji s alkoholom... Rekao, treba me... nekog s kime će proći sav užas života koji joj se trenutno događa... Pa makar me toliko povrijedila... Njene usne su u tom trenutku dotaknule drugoga.. Jezik je milovao drugi... Tuđi... To sam oprostio... Nitko ti drugi ne bi... Zar sam ovo zaslužio? Nisam... Odjeb??? Odvratno... Zamislite da vas vaša bolja polovica odjebe... Ide cugat s frendovima... Za vaših 6 mjeseci!!! Imaginarnih 6 mjeseci... od prvog trenutka kada ste bili zajedno... do svih 4 puta kada ste prekinuli... Još toliko puta kada vas je povrijedila... Kraj?! Nemam više što za reći... Ti si sa svim riječima svoje rekla... Po tome... Kraj... Razuvjeri me... Ako ti je stalo... |
- 23:00 - Komentari (71) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
VI STE POSIJETITELJ: OD 11.03.2006. trenutno čita MOJI PROŠLI POSTOVI: (*) - naslovnica Blog.hr Objavljeno postova na blog.hr: 9 Objavljeno postova na croBLOGeri.com: 16 ->Članak na T-Portalu ->Članak na DugiRat.com  Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||