PodRoom

27.04.2006., četvrtak

UMJETNOST, ZNANOST I RELIGIJA

Automobil, mobitel, radio, avion, kompjuter, bankomat, tramvaj, telefon, žarulja, upaljač, televizija, CD, električna gitara, kemijska, grudnjak, semafor, radijator... Gdje god gledamo sve neki izumi. Karakteristični za stoljeće u kojem su izumljeni, a mi rođeni. Izumi. Inovacije. Napredak. Za većinu ljudi bi nedostatak neke od ovih inovacija značio katastrofu. Koliko si ljudi može zamisliti svakodnevnicu bez mobitela? Iskreno? Preživjeli bi, ali bi vam trebao određeni period da se naviknete živjeti bez tog malog korisnog uređaja. Da se odviknete. No probajte si zamisliti život bez automobila, vlakova i aviona. Teško. Morali bi hodati. Strašno. A zamislite, skoro vam se to dogodilo. Skoro se dogodilo da se nikakav napredak u znanosti nije dogodio. Za malo. Da se nije dogodila renesansa. Prije pet stoljeća. Do 15.st. kao što mnogi bar malo obrazovani Hrvat zna (znači manje od polovice), trajao je srednji vijek. U tom razdoblju trajao jedan zakon. Zakon Crkve. Ako ste imali nešto protiv, ili neku novu ideju, prijedlog, postali bi počasni gost na roštilju. Dobro ne bi vas nitko jeo. Samo bi vas spalili. Bez pitanja. Nitko se ne bi ni upitao imali nešto od toga što vi pričate smisla. Da ne bi dijelili jednaku sudbinu. Kao na primjer Galileo Galileji. Kreten. Od kud mu poremećena ideja da se Zemlja okreče oko Sunca?! Dobro, njega nisu spalili. Druge tisuće jesu. No nisu palili samo "znanstvenike", palili su i umjetnike. Osim ako nisu slikali Djevicu Mariju i pjevali ode Sv. Petru i ostalim apostolima. Što tamo netko ima pisati poeme o senzualnoj ljubavi prema ženi, kad se prava ljubav može odnositi samo prema Bogu i Isusu Kristu? Heretik. Loži vatru! I tako u 15.-16.st. se pojavila renesansa. Napokon je počela pobjeđivati jedna ideja začeta u antici. Odvajanje umjetnosti i znanosti od religije. Odbacivanje skolastičkih ideja. Nove stvari postaju važnije. Razum. Iskustvo. Opažanje. Istraživanje. Eksperiment. Glavna misao vodilja renesanse je nastojanje da se izgradi nova filozofska slika svijeta i čovjeka. Oslobođenje od crkvene tiranije. Više nije Bog bio na autonomnoj i centralnoj poziciji stvari i spoznaje, nego čovjek. Po uzoru na antiku. Dapače, antička spoznaja, načela i principi su postavljeni kao direktno suprotstavljanje crkvenim dogmama. Veličanju Boga i Crkve se pretpostavlja interes za Prirodu i prirodne znanosti. Ove ideje su se proširile diljem Europe kao šumski požar. I ne čudi. Čovjek postaje mjerilo svih stvari, a taj način razmišljanja donosi više odgovora jer je "zemaljski", manje apstraktan kao ideja Boga. Osjeća se polet, ogromna doza optimizma i zanosa. Taj zanos polako umire, da bi na kraju 19.-tog. stoljeća zamrli i zadnji trzaji. 1900.-tih godina počinju se javljati senzacionalna otkrića. Avion brače Wright. Bellov telefon. Televizija. Radio. Povezujemo se. No i uz sva ta otkrića, još uvijek se osjeća podijeljenost društva. Najsiromašnije koju su crnčili u rudnicima, kako bi se bogati mogli voziti vlakovima po Europi. Seljaci koji su i po 20 sati obrađivali zemlju kako bi buržoazijsko građanstvo imale stolove prepune najrazličitijim jelima. No nastupa "Druga Renesansa". 50.-ih godina prošlog stoljeća, javljaju se znakovi bunta. Individualizacija. Borba za prava. Jednakost. Nastaje pojam "business". Kapitalizam. Razbijaju se stoljetne društvene barijere. U ovom procesu razvitka društva, razvija se samo znanost, dok su umjetnost, a pogotovo Crkva u stagnaciji. Umjetnost postaje posao, posao čiji se godišnji prihodi zbrajaju u milijardama $. Više nije na cijeni toliko "artistička" vrijednost, nego komercijalizacija "robe". Gubi se sama esencija. Crkva je u još goroj poziciji. Bilježe se rekordno niski posjeti crkvama diljem svijeta. No ne moramo se brinuti za Crkvu kao instituciju. Vatikan je najbogatija država na svijetu. A i uvukla se u svaku poru ljudskog društva, čak i u zabranjeno područje; politiku. Svjetska velesila Amerika je propisala u ustavu podijeljenost Crkve od države, no često razne otvorene teme, poput homoseksualizma, abortusa i slično, odlučuju o važnim političkim "manevrima". A što će biti u budućnosti? Pa svi se nadamo "Trećoj Renesansi"... Utopija. Raj. San.

- 11:02 - Komentari (16) - Isprintaj - #

22.04.2006., subota

POLICIJA TRENIRA MIRNOĆU

Ova se priča NIJE dogodila autoru teksta. Ovu priču sam samo čuo te ju samo prepričavam. :-) Ovo napominjem jer RAZNI ljudi čitaju moji blog pa bi mogli krivo zaključiti... Večer je počela sasvim solidno. Išao sam cugati sa frendicom i još nekom curom iz njene škole. Imali smo nešto malo za pušiti. Nakon "propisnog" zagrijavanja, došli smo u klub "Močvara". Bilo je još dosta rano, i atmosfera u klubu je bila prilično trula pa sam ja u par navrata sam izlazio van na pljugu. Sreo sam neke poznate koji su mi se pridružili. I sve je bilo dobro, dok se sa svih strana nije pojavilo četvoro ljudi sa baterijama. Policija. Pad. Fuck. Ništa, je sam rekao da je to sve moje, ove s kojima sam bio su samo legitimirali i pustili na moje inzistiranje, ja sam ispričao neku priglupu priču da sam sredio od nekog lika kojeg nikad prije nisam vidio, kod mosta "Slobode" na putu za Močvaru. Po mene je došao policijski auto i odveo u stanicu. Fuck. Kada sam došao do stanice sam sijedio u "predvorju" sa još dvojicom koji su "pali" na isti način kod "Močvare" kao i ja, jedan klošar, i neki tridesetogodišnji „đaner“ koji je kako sam kasnije čuo od policajaca, porazbijao stan, ženu, auto te sebi razrezao ruku. A i izgledao je žešće na drogirano. Tako smo sjedili otprilike dva sata, čekajući da se policajci koji su nas ulovili u raciji dođu "obraditi". Skompao sam se s ovom dvojicom iz Močvare, makar su oni bili dosta preplašeni jer su pali s puno više od mene. A i ja sam punoljetan. Po njih moraju doći starci. Jednom je taj dan bio rođendan. Buahahaha. Bio sam zatečen ljubaznošću policajaca, koji su skroz mirno razgovarali s nama, skoro kroz šalu. Vrlo neuobičajeno. I nakon dva sata čekanja, napokon su došli tih četri policajaca, te kad su se najeli, malo pogledali televizije, počeli su nas "sređivati". Ja sam bio prvi. Policajac u civilu me odveo na drugi kat te u svoj ured. Objasnio mi je situaciju. Zato jer sam punoljetan, maloljetne delikvencije su mi izbrisane te se ovo tretira kao prvi prekršaj. Još mi je olakotna okolnost što nemam 21 godinu. I imao sam malo trave. Rekao mi je da ću najvjerojatnije na sudu dobiti Opomenu ili Ukor. Kao da ih nemam dosta u školi. I neku sitnu novčanu kaznu, oko tristo kuna. Koje nikad neću trebat platiti zbog rupe u zakonu. Gospon policajac mi je čak rekao jednu nezaboravnu rečenicu. Primio je kuvertu s mojom "robom" i rekao: "Između nas dvoje, ovo tu je kurac."- i nasmijao se. Drot je bio fakat dobar. sijedio sam s njim za stolom, pušili smo pljugu (čisti duhan :-), i zajedničkim snagama obavljali papirologiju. To je trajalo kojih dvadesetak minuta. Par mojih potpisa i sve je bilo gotovo. Još je lik bio toliko fer da me na kraju izveo iz stanice kako bi mi pokazao put do Močvare! Pazite čak sam stigao u Močvaru. Trebalo mi je oko pola sata hoda. Ali tamo je bilo pred fajrunt te je bilo jako prazno. A barem sam bio na početku slušaone. Za razliku od one dvojice iz stanice koji nisu stigli ni uči u klub. Okrenuo sam se, izašao van i otišao doma. Već su počeli normalno voziti tramvaji. Pozdrav PU Zagrebačkoj!

- 12:14 - Komentari (15) - Isprintaj - #

17.04.2006., ponedjeljak

SRCE KRVARI...

Nedavno sam bio u jednom Zagrebačkom klubu; bio je neki zakurac koncert. Prije dolaska do kluba sam se s frendovima propisno "zagrijao". Neću u detalje. Ali bilo je dobro, raspoloženje visoko. I tako mi došli do tog kluba. Puno ljudi. Puno ih znam. Debili. Metalci. Pun kurac metalaca. Ali nisam se nervirao, nego sam s ekipom prcao debile. Neću u detalje. I tako, zazujao ja, snimao ekipu, i onda >>>PAF!<<< Privremeno sljepilo. Nirvana. Orgazam. Inspiracija. Ljepota. Opet ona. Progoni me. Vidio sam ju već. Prije par tjedana. Vratit ću se na to. Nego ovako. Bio sam tako lijepo "raspoložen" da sam joj čak prišao. I rekao jedinu stvar koja se ne govori curi: "Ti si nešto najljepše što sam vidio u stvarno ne znam koliko vremena." Ostatak večeri sam se ponašao kao pravi macho, vrlo netipično za mene. Ostavio sam neke naše jakne na vrlo očitoj blizini njenog stola. To mi se u tom trenutku učinilo pametno jer bi imao opravdanje za biti blizu nje. I gledat ju. Znam da će se mnogima ovo učiniti bolesno ali ne mogu vam objasniti koliko mi je zadovoljstvo činilo biti samo blizu nje. I gledati ju. Kao neko Monetovo djelo. Kao Petrarcina Laura. Kao Cobainov Albino. Ali nisam učinio prvi korak. Zapravo to bi teoretski bio drugi. Ona ga je napravila. Došla je do mene. Prišla mi. Započela razgovor. Ne sjećam se o čemu ali ne sumnjam da sam ispao debil. Zbog, poradi "raspoloženja". Ali se odšetala sa mnom do stegea. I pričali smo. I plesali. Nevjerojatno brzo je došlo do fajrunta. I išli smo do doma zajedno. I onda sranje... Tada mi još nije bilo jasno od kud ju znam. Podsjetila me je. S frendom sam jedan vikend išao do Sesveta busom. Kada smo ušli, "zabljesnuo" nas je smrad. Dva klošara. Muško i žensko. Lika sam prepoznao. Gad jedan. Davno prije sam ga gledao kako tuče jednu žensku. Poslali smo ga na ekspresno na "traumu". Evo ga opet. Pijan k'o deva. I smrdi. Prvo smo se frend i ja zajebavali, ali meni je i jednom trenutku "pukao film", i ja sam klošaru rekao da izađe iz busa. Nije htio. Probao sam na silu. Težak gad. Onda je sa kraja busa došao neki "mladić" i zajedno smo ga zašamarali. Na sljedećoj je izletio van. E ali sada je taj isti "mladić" počeo tlačiti ovog drugog klošara. Staru bakicu. Prestravljenu. Ja sam ga micao. Pomagao. Ali sve to je gledala ONA. I brijala da ju i ja tlačim. bar mi je tako rekla na izlasku iz "Močvare". I sad sam ja ispao kreten. Koji tlači pijane klošare. I opet, opet taj sitcom nesporazum. I sad brijem da me mrzi. A ja u komi. Od onda. Jer ljubav mi konstantno bježi. Ako vrištim. Bježi. Ako šapćem. Bježi. A srce krvari...

- 12:11 - Komentari (48) - Isprintaj - #