Prije podosta godina, mogu reći da je to vrijeme s kraja 80-ih godina sad već prošloga stolječa, bio sam vrlo aktivan u vjerskim zajednicama katoličke Crkve.
Moj put prema kontemplativnom životu rezultirao je studijem teologije na katoličkom Učilištu i naposljetku pripadnosti klerikatu. No, kako nisam u tome pronašao istinski put koji sam tražio, a to je asketski život u skladu s regulama redovničkog života, mnogo toga u vezi Crkve me razočaralo. Napustio sam Red i ponovno se našao u miljeu života koji večina nas živi.
No, kako je moj duhovni put tražio svoje mjesto u vlastitom duhovnom razvoju, otkrio sam da potencijal duhovnosti ne leži u pripadnosti religijskoj strukturi nego u osobnom traženju Boga, odnosno duhovnoj slobodi. Mnogi poput mene taj put pronađu ili u nekoj religijskoj zajednici ili Reikiju, transcendentalnoj meditaciji, Yogi....
Ovdje samo želim naglasiti da ni Yoga a ni transcendentalna meditacija nisu religiozni pokreti već metode vježbi opuštanja.
Ne mogu poreči da ukoliko netko želi ne može u Yogi slijediti filozofiju istočnih religijskih tradicija, ali Yoga to ne nameče. U tom smislu imamo ljude koji prakticiraju Yogu jednostavno poradi zdravog pristupa svoje fizičkog stanju, a ne poradi pripadnosti nekim religijskim strukturama. Poznajem podosta iskrenih i predanih katolika koji štuju religijske tekovine Crkve i veliki su vjernici, a uz to prakticiraju i Yogu, dok drugi isto takvi transcendentalnu meditaciju, kao i Reiki, te druge alternativne i spiritualne tehnike.
Zanimljivo je to, da mnogi praktikanti tih metoda ne samo da štuju Boga i Krista, nego i plemenito pristupaju tome, pa je tužno naiči na agresivne optužbe Crkve s tim u vezi.
Ono što je u stvari sporno u cijeloj priči, a to je odnos Crkve prema tim tehnikama je to, da je tu prisutan strah od toga da čovjek koji se bavi tim tehnikama u stvari postaje slobodna osoba, sa svojim otvorenim stavovima prema sebi i prihvačanju sebe. No zar pri tome to ne predstavlja svojevrsni fijasko, budući neki od tih istih praktikanata redovito idu u Crkvu i iskreni su vjernici.
Žalosno je da recimo Crkva toliko osuđuje metodu transcendentalne meditacije koja je ništa drugo nego uspješna tehnika za relaksaciju same biti čovjeka i gdje ima praktikanata poput mene koji imaju vrlo plementiti stav prema religijama, dok ta ista Crkva nasuprot toga izražava vrlo negativan odnos prema tome.
No, postoji i ona druga strana istine vezana za transcendentalnu meditaciju. Uvijek kao i u svemu postoje pretjerivanja. Često čujem razne negativne odjeke prakticiranja TM- a do te mjere da je vrlo opasno. Mogi primjeri ljudi koji su prakticirali TM pokazuju njihovu destabilnost i vrlo pogubne rezultate u obliku psihičkih problema.
No nije stvar u prakticiranju TM-a već u tome KAKO se prakticira. Puno je primjera da praktikanti započinju s višesatnim meditacijama i željama da instantno postanu jogiji kao i ljudi koji mogu levitirati. Problem je što ti ljudi žele nešto postići na brzinu ili ulaze u stanja gdje misle da će uz višesatne seanse postići neka čudnovata prosvjetljenja. Ovo potonje u vezi jogija i levitacije zahtijeva pak poseban dugotrajan proces prakse.
No pravila u TM-u su vrlo jasna. Meditira se dva puta dnevno po 20 minuta, ne više. Na kraju krajeva ja koristim takvu praksu više godina i osjećam se odlično, a svako pretjerivanje vodi lošem osjećaju i uglavnom lošim poljedicama. Osnovni razlog je to što prilikom meditacije dolazi do faze tzv. čiščenja, odnosno oslobađanja nagomilanih frustracija, stresa i sličnog. Kad se u tome pretjera, to nije ništa drugo nego kao da odjednom pustite vrlo jaki mlaz vode koji je nemoguče zaustaviti. Tad nastupa onaj segment gdje je previše toga oslobođeno, a da se ne može kontrolirati. Zato je vrlo važno držati se metode meditiranja od 20 minuta, ne više, dva puta na dan.
Za vrijeme meditacije ponavlja se mantra, što predstavlja riječ, zvuk, a dobiva se putem specifične inicijacije. Mantra se specifično pridaje svakoj osobi i ona se koristi svaki puta prilikom meditiranja.
Do nekog budućeg članka gdje ću se više dodatno osvrnuti na ovu temu prilažem odličan video zapis jednog od poznatijih TM-ovaca, režisera David Lyncha.
Znanstveno istraživanje o tome kako transcendentalna meditacija utječe na mozak
Video prikaz djece sa sindromom hiperaktivnosti i benefiti prakticiranja transcendentalne meditacije.
I za konac posta dokumentarni film o utemeljitelju transcendentalne meditacije: Maharishi Mahesh Yogi-ju.
1. dio
2. dio
3. dio
4. dio
5. dio
Dakle, TM nema nikakve veze s religijama, već pristupu koji je i znanstveno potvrđen kao koristan.
Uostalom što više reći, nego da sam David Lynch režiser, prijatelj našega predsjednika Stjepana Mesića, namjerava i kod nas otvoriti jednu od škola za prakticiranje transcendentalne meditacije.
