Jesen
Iako datum to bas ne pokazuje, ljeto je gotovo... Vrijeme je da se lanene hlace stave u ormar za nagodinu, a tople majice i jakne izvuku van. Dok sam se danas vracala s posla shvatila sam da se u biti veselim ovom vremenu. Udahunula sam miris kise koja vec nekoliko dana pada i bila sam u miru. Zatvorila sam oci i vidjela peceno kestenje kod kina. Da, jesen je na pragu...
Osjetim to u vjetru koji je lagano poceo, prozorima koje drzim otvorene, mirisu zemlje koja je toliko za vodom vapila. Osjetim to u cinjenici da se nitko vise ne zali da je vruce, da je sparno, da su se razbolili od klime koja radi po cijele dane. Vidim to u drvecu ciji listovi lagano pocinju mijenjati boju. Vidim to u sebi jer me hvata nostalgija.
Ovdje kad kisa pada, bude pljusak i to je to. Rijetko kada kisa traje danima, kao sto je protekli tjedan. I onda se sjetim sivog neba nad Osijekom, kise koja ne bi prestajala, mokrih hlaca dok hodam po barama na putu do grada. Sjecam se kako nas ni onda kisa nije sprijecavala da idemo van vikendom. A sada? Nema te sile koja bi me natjerala da izadjem iz kuce osim ako ne moram.
vremena se mijenjaju, a i mi zajedno s njima. I htjeli mi to priznati ili ne, svaka promjena godisnjeg doba zatvara neko staro poglavlje i otvara novo. Prosla jesen nece biti kao ova, i iduca zima mozda bude hladnija. no kad i mi pogledamo kakvi smo bili prosle jeseni, sugurna sam da cemo vidjeti promjenu ne samo u godisnjem dobu, vec i u nama samima.
Evo... doslo je vrijeme za jos jednu promjenu godisnjeg doba, i svega drugog....
|