Kapi poezije
utorak, 28.10.2008.
Jedna lijeva cipela
Nespretna ruka uhvatila me
Oko nemira i zavezala svoj pojas.
Želio sam tu noć jako biti bos,
Jer boli kad ostane samo jedna
Lijeva cipela…
Kod prodavača novina uvijek
Se vodi neka nova bitka,
Sigurno on ne zna što prodaje,
Kakav „spas“ od Boga,
A meni nedostaje jedna lijeva
Cipela…
Zamalo je pala zvijezda na moj
Dlan, samo da nije bio dan
I da se moja noga nije spotaknula
O dva ili tri kamena, očito da mi
Nedostaje jedna lijeva cipela!
Izmoren od hoda, negdje na tom
Križanju ulica priđe mi slijepi čovjek
I upita me : „ A gdje ti je druga?“
Kraj
(1998)
subota, 25.10.2008.
Adrianova ruža
On ne osjeća njen dodir,
Ali duboko u duši zna
Kako ga voli srcem svim,
On ne zna da stoji uz njega,
Ali ona mu priča što se događa,
No ništa ne dobiva natrag,
Osim pomalo tupog pogleda,
Ona je njegova ruža,
Adrianova …
Ljudi su samo ogovarali
I nisu uopće shvaćali
Zašto njega održava živim
A ona ga voli i nema hrabrosti
Ovako nemoćnom srce mu
Otkazati…
Ona je njegova ruža,
Adrianova…
Ponekad poželi biti na njegovom
Mjestu jer ne vidi svoj odraz
U ovom glupom svijetu,
Ne bi bilo patnje i boli,
Možda bi joj netko rekao da je
Voli…znala bi ona to,
Kao što to zna on
I ništa ne dobiva natrag,
Osim pomalo tupog pogleda,
Ona je njegova ruža,
Adrianova…
Kraj
(1997)
petak, 24.10.2008.
Noć je pala
Noć je pala
i uništila svjetlo mog uma,
samo nadam se,
kako nije polarna.
Pokušavam sve napraviti
kako bi bio konkurencija ovoj tmini
i neka ne bude sve u magli.
Tapkam u mraku,
oči idu prema svjetlu,
one idu prema nekakvom izlazu,
polako ispuštaju tajanstvenu suzu.
Noć je pala,
i sve razorila poput pera
nečijeg tijela.
Kraj
(1997)
ponedjeljak, 20.10.2008.
Kišni dan
Kiša pada polako,
A ja te želim,
Baš tako lako,
Samo jednom da te vidim.
Tisuće kapi, tisuće želja,
Meni treba samo jedna,
Da te zagrlim,
Da nije samo puka kiša.
Ovo je poseban dan,
Ovo je kišni dan,
Dan kada se nadam
Kako će bar jedna kap
Postati ljubavna istina.
Možda kiša nije romantična,
Ali ja je volim
Kad s tobom dijelim
Bar mali dio kišobrana.
I zato volim ovaj kišni dan,
Koji je baš stvoren za sanjarenja,
Onako tužan i tmuran,
Možda dokaz da ljubav nije san.
Kraj
(1997)
