lipanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
I can see you suffering
I can see tears in your eyes
I can smell the pain from your heart
I am the Angel of broken wing
I am the Angel of pain
It hurt me so much, but I need to
Help women like you
I need to cure your wounds
And I know only men's heart could do
Something like this to you
rastreseno tijelo
bijela svjetlost
ljepljiva paučina preko moga lica
gorčina u očima
groznica na usnama
neprospavana noć
melankolija
Ponekad se osjećam kao da hodam po nevidljivoj žici
Oko mene je vatreni zid, a ispod mene led koji će puknuti skočim li
Gledam te u lice i govorim tvojim nijemim očima.
Šutiš i razmišljaš o sutra, žališ za jučer, želiš budućnost.
Trudim se šapnuti ti da ću uskoro pasti, opeći se na vatreni oganj, posjeći se na oštru nevidljivu žicu, probiti hladan led, nestati u sivilu vode
Vrištim , a ti čuješ samo pisak u košmaru svijeta, ne registriraš poruku i ponovno misliš na svoju, samo svoju budućnost
Upoznala ga je pod zlatnim Suncem
Mjesec im je bio najbolji prijatelj
Bog ih je blagoslovio već prvog trenutka
Kada ju je ostavio ponizio ju je i zadao
Bol jaču od udarca biča
Pravila se da ju ne boli iako je u sebi vrištala
Odlučila je napisati mu pismo,
Staromodno i romantično
Njemu neodoljivo
Srebrnim, hladnim nožem za otvaranje
Pisma klizila je po papiru neznajući što
Da napiše svojoj mučnoj ljubavi
Najednom- pukla je, hitrim je pokretom
Prešla preko lijeve ruke
Krv je ispisala prve stihove
Umočila je prst i klizila po papiru
Dok su joj se suze mješale s gorčinom
Znala je da ga mrzi
Sada leži zakopana u bjelini
Pokrivena crnilom
Zavijena vječnošću
Što si joj to učinio
Hladnokrvni ubojico
Tihi patetični izdajico
Ne osjećam ništa
Samo prazan papir,
Dvije mrlje prljave
Tinte na njemu
Ne osjećam ništa
Gledam te i ne pomiče
Mi se lice, nema emocija,
Nema gađenja, nema mržnje
Ne osjećam ništa
Ne mogu pisati o čovjeku
Kojeg ne volim, o čovjeku
Za kojim ne patim
Ne osjećam ništa
Ostaje samo tupa bol i
Mlako sjećanje na prošle
Bolne dane
Ne osjećam ništa,
Samo se sjećam
Neobičan
Nedorečen
Poseban
Drugačiji
Zabavniji
Ti poljupci
Ti pogledi
Ti zagrljaji
Upoznaj me
Zavedi me
Poljubi me
Uvjeri me
Nazovi me
...Ne, ne zovi me
S nama gotovo je
Ali još boli me...
Volim one dane kad me se sjete mnogi prijatelji,
kad me pitaju kako sam i kažu mi da me vole.
Volim njihove iskrene riječi.
Drago mi je kada mi kažu da im nedostajem.
Volim kada mi netko nedostaje.
To znači da sam za nekoga posebno vezana,
a prijateljstva su najčvršća ako uspiju na daljinu.
Zapravo je čudna ta ljubav prema nepoznatoj
osobi koju želiš čim više upoznati.
Koliko su čvrste te niti?
Dovoljmo čvrste... samo...
ne poteži prejako...da se ne pokidaju...
Naučio si me na ljubav
i sada ne mogu bez nje.
Naučio si me na tople zagrljaje
dok je bura brijala,
a sada pušu jesenji vjetrovi,
a tebe nema.
Naučio si me preživjeti zimu,
dočekati proljeće i osvojiti ljeto.
Jer ja sam kao južna ptica
zapela na sjeveru.
Nauči me voljeti na kilometre,
sanjati na usamljenu jastuku
i šaputati vjetru tvoje ime dok
mi on svojim jesenjim prstima
ne isuši usnice...
A ja ću te naučiti kako da ih
iscjeliš na ljeto...
18.9.2005.
Šapnuo mi je da se boji smrti
Šapat mu hladan, spor, siktav
Odzvanjalo je sobom kao zvuk zvona
Dodirnuo me mokrim prstima
Klizio drhtavom rukom po mojoj koži
Šapnuo mi je da se boji smrti
Izdahnuo je
Mjesec je već davno napravio krug iznad
moje glave dok me lagana muzika iz zvučnika
ponovno podsjeća na tebe.
Znam da misliš na mene
iako već tjednima
nisam kraj tebe.
Voljela bih da si sretan, sretniji no ja
ali da budemo razdvojeni...
valjda tako želi sudbina.
Samo večeras nemoj biti sretan.
Rastuži se i gledaj u Mjesec.
Večeras je pun, velik i
snažan i jednoj mjesečarki
vrlo važan.
Rastužuje me Mjesec i sjećanja duga.
Nadam se da ću sutra biti bolje,
ona stara, ona druga.
Svim anđelima slomljenih krila
Koje sreća nikada nije dotaknula
Svima koji lutaju i traže dio sebe
Pogledajte u mjesec i pronađite mene
Da, tako, tiho, ali bliže
Ne pokazuj mi lice
Jer ne želim vidjeti lice izdajice
Napadni tiho, najtiše
Kao pantera
Priđi mi s leđa
Samo da osjetim tvoju hladnu sjenu
Ne želim vidjeti grč na tvome svetom licu
Dok mi nož prolazi utrobom i razdire me nemilice
Ah... hvala ti prijateljice....