Autor: Vjeroučiteljica
U izradi ove stranice su sudjelovale
i vjeroučenice O.Š. ''Dugopolje'': Mia Mustapić,
Anita Ževrnja, Anita Marasović, Lucija Radošević, Josipa Čipčić, Jana Dodoja, , Meri Čule, Natali Delić,Valentina, Bosančić, Doris Rogošić, Mila Bosančić, Donna Mustapić, Mia Rogošić, Matea Kardum, Mirna Perišić, Maja Perišić, Ana Perišić, Marija Plazibat
Imamo i još jednu stranicu sličnog sadržaja: PLODOVI DUHA
Ostale aktivnosti vjeronaučne grupe: POSJET STARAČKOM DOMU
(Sinj, pred Božić) Božićno vrijeme svi s nestrpljenjem iščekujemo, svi se veselimo, družimo i darivamo.
No, ne smijemo zaboraviti na one koji su za Božić usamljeni i nemaju nikoga s kim bi mogli podijeliti trenutak sreće.
Da svijet ne bi bio tako okrutan postoje ljudi dobra srca. To su i vjeroučenice naše škole:
Mia Mustapić, Matea Kardum, Anita Marasović, Anita Ževrnja, Jana Dodoja - (vidi sliku)
a koje su zajedno s vjeroučiteljicom posjetile bake u staračkom domu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog.
S bakicama smo pričali i pjevali, izradili smo im čestitke i odnijeli im poklone.
Zauzvrat smo primili tople osmjehe a koji će, vjerujem, mnogima ostati u srcu.
(tekst: Anita Marasović, 7b)
...........................
- Išli smo i na male izlete:
(Sinj, Svilaja, rijeka Cetina...)
- na kulturna događanja: 'Dani kršćanske kulture',
- na duhovne obnove
itd...
................ IZ NAŠEG VJERONAUČNOG
ALBUMA: posjet staračkom domu:
Dani Alke i Velike Gospe
CIJELODNEVNA DUHOVNA OBNOVA,
SPLIT
................
.................
divi se prirodi
divi se stvorenjima Božjim
skači, raduj se... za vrijeme svoje mladosti
................
s jedne popodnevne duhovne obnove:
........................
S koncerta u sklopu dana kršćanske kulture, 2008.god.
................
s Božićne priredbe:
Božić u kamenim kućama
POUČNE PRIČE u prezentacijama
četvrtak, 29.01.2009.
ABECEDA
Maleni pastir čuvao svoje ovce jednog nedjeljnog jutra kada začuje crkvena zvona kako zvone. Gledajući ljude kako prolaze pored pašnjaka, gdje se je on nalazio sa svojim ovcama, pomisli: „Tako bih želio razgovarati s Bogom. Ali što bih ja mogao reći Bogu?“
Nikada nije naučio moliti.
Pa kleknuvši počme recitirati abecedu.
Ponavljao je ovu svoju neobičnu molitvu nekoliko puta, a ljudi su prolazili i čuli dječakov glas. Počeli su pogledavati prema njemu.
Vidješe dječaka kako kleči, sklopljenih ruku i zatvorenih očiju, kako ponavlja naglas abecedu.
Jedan od prolaznika prekine dječaka: „Što to radiš, dječače?“, upita ga.
Dječak mu odgovori: „Molim se, gospodine.“
Čovjek se iznenadi: „Ali zašto recitiraš abecedu?“
Dječak mu objasni: „Ja vam, gospodine, ne znam ni jednu molitvu. Ali želim da Bog vodi brigu o meni i da mi pomogne brinuti se o ovcama. Pa pomislih, ako kažem sve što znam, Bog će posložiti slova zajedno u riječi, jer On zna sve ono što bih ja trebao reći.“
Čovjek se nasmješi i reče: „Bog te blagoslovio, dječače!“
I ode u crkvu znajući da je čuo najljepšu propovijed koju je toga dana mogao čuti.
Možda ukoliko i mi budemo promišljali poput malenih i ako pustimo Bogu da sklopi slova, kako bismo mi to željeli i kako bismo mi to rekli, možda bi sve ispalo puno bolje nego što smo mi to planirali.
