Autor: Vjeroučiteljica
U izradi ove stranice su sudjelovale
i vjeroučenice O.Š. ''Dugopolje'': Mia Mustapić,
Anita Ževrnja, Anita Marasović, Lucija Radošević, Josipa Čipčić, Jana Dodoja, , Meri Čule, Natali Delić,Valentina, Bosančić, Doris Rogošić, Mila Bosančić, Donna Mustapić, Mia Rogošić, Matea Kardum, Mirna Perišić, Maja Perišić, Ana Perišić, Marija Plazibat
Imamo i još jednu stranicu sličnog sadržaja: PLODOVI DUHA
Ostale aktivnosti vjeronaučne grupe: POSJET STARAČKOM DOMU
(Sinj, pred Božić) Božićno vrijeme svi s nestrpljenjem iščekujemo, svi se veselimo, družimo i darivamo.
No, ne smijemo zaboraviti na one koji su za Božić usamljeni i nemaju nikoga s kim bi mogli podijeliti trenutak sreće.
Da svijet ne bi bio tako okrutan postoje ljudi dobra srca. To su i vjeroučenice naše škole:
Mia Mustapić, Matea Kardum, Anita Marasović, Anita Ževrnja, Jana Dodoja - (vidi sliku)
a koje su zajedno s vjeroučiteljicom posjetile bake u staračkom domu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog.
S bakicama smo pričali i pjevali, izradili smo im čestitke i odnijeli im poklone.
Zauzvrat smo primili tople osmjehe a koji će, vjerujem, mnogima ostati u srcu.
(tekst: Anita Marasović, 7b)
...........................
- Išli smo i na male izlete:
(Sinj, Svilaja, rijeka Cetina...)
- na kulturna događanja: 'Dani kršćanske kulture',
- na duhovne obnove
itd...
................ IZ NAŠEG VJERONAUČNOG
ALBUMA: posjet staračkom domu:
Dani Alke i Velike Gospe
CIJELODNEVNA DUHOVNA OBNOVA,
SPLIT
................
.................
divi se prirodi
divi se stvorenjima Božjim
skači, raduj se... za vrijeme svoje mladosti
................
s jedne popodnevne duhovne obnove:
........................
S koncerta u sklopu dana kršćanske kulture, 2008.god.
................
s Božićne priredbe:
Božić u kamenim kućama
POUČNE PRIČE u prezentacijama
srijeda, 19.11.2008.
Svatko može biti nečiji izvor sreće!
Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća.
Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.
Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.
Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane.
Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu,
gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru.
Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivaodrugome
muškarcu stvari koje je vidio vani.
Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama
vanjskoga svijeta.
Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se
igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja.
Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se
vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je
prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore. Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo
tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.
Jednoga jutra je jutarnja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo
van. Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor.
Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog. Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je
imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama.
Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo
opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao
ispred prozora.
