NEXUS 64213 kao blog
utorak 11.07.2006.
Sutra
|
pada odluka o mom FER-ovskom školovanju. Nekako mi je osjećaj ko da je prijemni još daleko, valjd ću sutra to shvaćat ozbiljnije. U međuvremenu, nisam li reko da je Virovitica tako dosadan grad? Nisam? Prekopo sam cijelu arhivu igara koju doma imam da ubijem tu dosadu. Čak sam Star Trek: Elite Force prešo u dva dana. Trenutno sam System Shock 2 i smijem se kako su loše izmodelirani likovi, a tek priča... LOL-čina. Najme, kad je čovjek doživljava, izgleda difolt FPS-ovska, ode sve u k**** i vi spašavate svemir od te i te pošasti. Al kad se malo razmisli i pokuša prepričati, ide ovako: odmrznuti ste iz dubokog sna i neka treba vas zove da se nađete na drugom kraju brod jer nešto umnoge ne štima i neki zombiji i ejlijeni se šeću po brodu. Dođete do lifta, a lift ne radi jer je riknulo glavno napajanje (gravitacija, klima, osvjetljenje ipak nekim čudom rade) i sad trč lijevo po jedan ključ da otvoriš vrata iza kojih je drugi ključ, trč tamo da doznaš 5 brojeva s kojima se otključava "podrum"... Pa dolje opet trč desno po ključ da otvoriš vrata iza kojih je četvrti ključ... Dotle treba umre pet puta i vi srditi rasturite cijeli ejlijenski kolektiv i umjetnu inteligenciju koja je došla iz prethodnog nastavka haknut pola broda da imate malo i mehaničkih neprijatelja. Al najveći je smjeh gledat likove kojima je nos modeliran ko s lopatom. Ono što bi vama bilo zanimljivo, napisao sam u izvanrednom izvješću a događaji nakon toga, s moje strane niš novog, čekam kao i vi Zidane-ovu izjavu za ono kad je oponašao bika. |
- 21:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota 08.07.2006.
Izvanredna bilješka
|
Previše se stvari nakupilo da bi čekalo 11. srpanja i riskiralo zaborav. Slijed događaja ide ovako: 5. srpanj 2006. Digoh se rano u jutro (6:20) da se sredim, doručkujem i odem na vlak. Dođem na stanicu 20 minuta ranije, kao i inače, kažem ženi na blagajni (1) da ću za Zagreb, u jednom smjeru i priložim K33J (to sami pogađajte šta je :) ). Dakle da prijeđem na ono neobično, dobih kartu i rezervaciju, doživjeh dan da Virovitički kolodvor izda rezervaciju (2). Reko super i izađoh se smrzavat još tih 20 minuta. Na stanici zatekoh frenda koji je isto išo u Zagreb na upise, i, da skratim priču o samom putovanju (jer se nije dogodilo ništa spektakularno), imadoh zabave do kraja putovanja. Na faksu (FER), pred ulazom zatekoh Bulu, i svratismo do studentske službe da si uzmemo broj. Dopali su nas brojevi 205 i 206, a kak je tad na redu bio broj 94, odlučili smo potratit vrijeme. Bule je ošo predat dokumente na FSB di je skoro odma došo na red, tad negdje mi se pohvalio da ima potvrdu da mu je stari branitelj što će reći da se na prijemnom mora samo pojaviti i riješit samo 9 od 40 zadataka (bar u slučaju FER-a). Po povratku naišli smo na trećeg frenda iz razreda koji je zakasnio na svoj red, pa je moro uzet drugi broj i čekat (ne znam je l se uopće pokušo ubacit s prethodnim brojem bez obzira na kašnjenje). Kad smo napokon došli na red, Bule je moro još obić urede zbog domobranske beneficije (ne, nije on bio domobran, nego njegov ćale :) ) a ja sam dobio potrepštine za pristupanje razredbenom postupku (iliti prijemnom). Ono što je zanimljivo u svemu tome jest da mi je broj prijave (valjd koji po redu sam se prijavio) 666! Rekoh, sve bolje od boljega, sad se tek imam čime hvalit. Slijedeći događaj vrijedan spomena je odlazak na Bundek. Prethodno sam se bio našo s burazom (3) jer smo se bili dogovorili da ćemo izvidit novonastalu atrakciju u ondje. Zgodno kupalište s nekom drvenom konstrukcijom u nj i "muljatorom", kako samo bili krstili mulj usred jezera iznad kojeg je voda do pasa. Inače lijepo uređeno, čisto, fino-krasno, samo da se i ubuduće održi tako. Večer provedoh na piću s izvjesnom osobom (o tome vam neću ništa pisat a uostalom, bio je to prijateljski razgovor). 6. srpanj 2006. Ne toliko osebujno popunjen dan, vraćo sam se iz Zagreba doma i pogodite šta! Rikla lokomotiva. Bilo pol sata čekanja i došla nova. Ekipa koja je bila sa mnom u kupeu (iz Koprivnice i okolice, a bili smo 20 min do stanice) se okušala autostopiranjem al u tom selu di smo se zatekli, niš od tog. 7. srpanj 2006. (jučer) Još manje spektakularan dan a ono što je meni bilo neobično jest da su meteorolozi na weather.com dali poprilično krivu informaciju o vremenu, trebalo je bit olujno, a oblaka, jedva da je bilo. (danas) datum piše gore Po preporuci pročitah novosti na burazovom blogu (link je tam lijevo, a možd se zatekne i u komentarima). Rekoh, i to su počeli. Nevezano uz to obradovah se što zatekoh komentar osobe koju ne poznam (ili bar tako mislim) što će reći da me netko (ili nešto) preporučio. I tu bi zaključio izvještaj o životnim sitnicama i odvukao vam pažnju na popis linkova (dodah popis on-line stripova koje redovito pratim). (1): Dođe mi nekad da im polomim ta stakla, zabarikadiraju se njima, imaju samo onaj otvor za primit pare i dat kartu, i čude se kak ne čuju. (2): Rezervacije su obavezne za IC vlakove, ak je se usprkos tome nema, onda bude komplikacija s mjestima u vlaku. Kad kondukter dođe naplati je i da papir na kojem piše samo da je to rezervacija i da je plaćena 6.00 kn al ne piše za koje mjesto, tak da sje***e putnike koji imaju normalnu rezervaciju za to mjesto na koje ste se namjerili. (3): Inače, nemam brata u rodu, al određenog frenda nazivam bratom, jer smo braća po alatu (jednom prilikom je trebalo prilagodit školski inventar). U zajednici blogera (a i šire) predstavlja se kao sarma-boj. |
- 22:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
subota 01.07.2006.
2. polovica godine (kalendarske 2006.)
|
Za one koji nisu vidjeli tu vijest, i to se slavi. Inače smo kadri preuzimati običaje od Američana, ali ovo je neka lokalna dosjetka reko bih. Bolje i to nego helowin, svoje maškare imamo, šta će nam još i kapitalističke kadi ionako se ljudi prave da ih nema doma dok jeftino zamaskirana djeca idu od vrata do vrata. U moje vrijeme su se maske izrađivale a ne kupovale. Stoput sam obećao neš napraviti u vezi CharLovca, i reko bi da sam sad zaokružio jedan dio. Poso koji mi preostaje je napraviti nivoe od 5. do 8., izbalansirati 3. i 4. nivo, omogućiti dodavanje na listu slavnih (ono što gejmeri zovu "highscore" ili "hall of fame") i eventualno prepraviti tekstove koji opisuju opremi i misije. Nego, kori me misao da je rad na ovoj igri počeo prije skoro godinu dana ali kao što rekoh, mnogo više vremena mi odlazi na izradu nivoa nego na engine (kako bi se to po naški reklo?). Frendovi kojima sam pokazao ovo čudo od igre, u početku su bili ono, "wau! pa jel to moguće napraviti u Paskalu" i naravno Strahinjina reakcija tipa "šta se uopće zamaraš s Paskalom i tekstualnim zaslonu" a sad me i vlastiti brat pita čemu to. E pa tražio si! :) Char lovac radim iz jednog sebičnog razloga i za dobrobit ove nacije. Zvuči pretjerano, pa ću prvo iznjet onaj "sebični" razlog. U ono vrijeme pa i sada, ja samouki informatičar bio sam zadivljen mogućnostima objektnog programiranja a i došao sam do nekih spoznaja kako kod učiniti istodobno preglednijim, lakšim za intervenciju i računalu jednostavnim, i ova igra je izraz te spoznaje i proba iste. Onaj drugi razlog je što sam ovu igru osmislio kao jednim od sredstava PACENIDOKO projekta. Kao što samo ime kaže, PAskal CEu NI DO KOljena (prethodna kratica je od prva dva slova svake riječi), projekt je protest protiv nastavnog plana za informatiku u srednjoj školi po kojem se (barem po programu matematičke gimnazije) 2., 3. i 4. razred uči programirati u Pascalu, i nuđenje C-a u njegovu zamjenu. Premda nije potrebno navoditi razloge za taj protest, popisat ću ih, čisto da ne bude zabune. Kad se osnovnoškolci upišu gimnaziju, u večini slučajeva (pa čak i u MIOC-u), ne znaju programirati. Prvo ih se malo nauči koristiti računalom što oni ionako već znaju a onda počnu blok dijagrami, petlje, pa Paskal (tu ih dosta zbunjuje DOS okružje) pa opet petlje, pa ugnježdene petlje pa potprogrami (e toga u C-u nema, sve su funkcije :) ). Da se vratim na razloge, početno nerazumijevanje ideja programiranja, nije problem o kojem bi sada pisao, nego, uvjetno rečeno prisila učenika da usvajaju programerske u Paskalu, okruženju koje zbog mnogo veće rasprostranjenosti C-a (čuli ste za/vidjeli ste pojave kao što su C++, C#, PHP, Java) slabijih mogućnosti nego C. Iz sličnih razloga zastarijeva BASIC sintaksa, jednostavno C++ ih pojeo a programski jezici s plavom pozadinom ostaju samo u sjećanjima na vremena kada je Desktop bila novotarija u Windowsima. U drugu ruku i mene, školovanog programera, koče neke sitnice u Turbo Pascal 7 razvojnoj okolini (u njoj smo radili u školi, pa sam nastavio i doma), neke od njih su neprihvaćanje koda ako imam redak duži od 128 (ili 127, nisam ziher) znakova, povremeno neprecizno prikazivanje pozicije tekstualnog pokazivača (aha, koji termin, pa ti pogodi šta je to :) ), ne funkcioniranje nekih unit-a u određenim okolnostima, blesiranje slike prilikom izvođenja programa i još po koja picajzla. Dakle, jednom kada dovršim CharLovca u Pascalu (navedeni TP7), prekodirat ću ga u C (konkretno Borland C okruženje), da se vidi usporedba i opravda ime PACENIDOKO. Ne znam kakve dojmove na prosvjetu sve to ostavlja, ali ako se netko slaže s ovom ideologijom, i spreman je djelovati, neka se posluži. Do sljedećeg posta, uživaj svijete i pripremajte se za prijamni! |
- 20:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Mjesto di uglavnom pišem o svojim radovima. Vrijeme objave posta: četvrtkom u 23:59
Zrnce mudrosti
"A designer knows he has achieved perfection not when there is nothing left to add, but when there is nothing left to take away." - Antoine de Saint-Exupry |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||