NEXUS 64213 kao blog
subota 01.07.2006.
2. polovica godine (kalendarske 2006.)
|
Za one koji nisu vidjeli tu vijest, i to se slavi. Inače smo kadri preuzimati običaje od Američana, ali ovo je neka lokalna dosjetka reko bih. Bolje i to nego helowin, svoje maškare imamo, šta će nam još i kapitalističke kadi ionako se ljudi prave da ih nema doma dok jeftino zamaskirana djeca idu od vrata do vrata. U moje vrijeme su se maske izrađivale a ne kupovale. Stoput sam obećao neš napraviti u vezi CharLovca, i reko bi da sam sad zaokružio jedan dio. Poso koji mi preostaje je napraviti nivoe od 5. do 8., izbalansirati 3. i 4. nivo, omogućiti dodavanje na listu slavnih (ono što gejmeri zovu "highscore" ili "hall of fame") i eventualno prepraviti tekstove koji opisuju opremi i misije. Nego, kori me misao da je rad na ovoj igri počeo prije skoro godinu dana ali kao što rekoh, mnogo više vremena mi odlazi na izradu nivoa nego na engine (kako bi se to po naški reklo?). Frendovi kojima sam pokazao ovo čudo od igre, u početku su bili ono, "wau! pa jel to moguće napraviti u Paskalu" i naravno Strahinjina reakcija tipa "šta se uopće zamaraš s Paskalom i tekstualnim zaslonu" a sad me i vlastiti brat pita čemu to. E pa tražio si! :) Char lovac radim iz jednog sebičnog razloga i za dobrobit ove nacije. Zvuči pretjerano, pa ću prvo iznjet onaj "sebični" razlog. U ono vrijeme pa i sada, ja samouki informatičar bio sam zadivljen mogućnostima objektnog programiranja a i došao sam do nekih spoznaja kako kod učiniti istodobno preglednijim, lakšim za intervenciju i računalu jednostavnim, i ova igra je izraz te spoznaje i proba iste. Onaj drugi razlog je što sam ovu igru osmislio kao jednim od sredstava PACENIDOKO projekta. Kao što samo ime kaže, PAskal CEu NI DO KOljena (prethodna kratica je od prva dva slova svake riječi), projekt je protest protiv nastavnog plana za informatiku u srednjoj školi po kojem se (barem po programu matematičke gimnazije) 2., 3. i 4. razred uči programirati u Pascalu, i nuđenje C-a u njegovu zamjenu. Premda nije potrebno navoditi razloge za taj protest, popisat ću ih, čisto da ne bude zabune. Kad se osnovnoškolci upišu gimnaziju, u večini slučajeva (pa čak i u MIOC-u), ne znaju programirati. Prvo ih se malo nauči koristiti računalom što oni ionako već znaju a onda počnu blok dijagrami, petlje, pa Paskal (tu ih dosta zbunjuje DOS okružje) pa opet petlje, pa ugnježdene petlje pa potprogrami (e toga u C-u nema, sve su funkcije :) ). Da se vratim na razloge, početno nerazumijevanje ideja programiranja, nije problem o kojem bi sada pisao, nego, uvjetno rečeno prisila učenika da usvajaju programerske u Paskalu, okruženju koje zbog mnogo veće rasprostranjenosti C-a (čuli ste za/vidjeli ste pojave kao što su C++, C#, PHP, Java) slabijih mogućnosti nego C. Iz sličnih razloga zastarijeva BASIC sintaksa, jednostavno C++ ih pojeo a programski jezici s plavom pozadinom ostaju samo u sjećanjima na vremena kada je Desktop bila novotarija u Windowsima. U drugu ruku i mene, školovanog programera, koče neke sitnice u Turbo Pascal 7 razvojnoj okolini (u njoj smo radili u školi, pa sam nastavio i doma), neke od njih su neprihvaćanje koda ako imam redak duži od 128 (ili 127, nisam ziher) znakova, povremeno neprecizno prikazivanje pozicije tekstualnog pokazivača (aha, koji termin, pa ti pogodi šta je to :) ), ne funkcioniranje nekih unit-a u određenim okolnostima, blesiranje slike prilikom izvođenja programa i još po koja picajzla. Dakle, jednom kada dovršim CharLovca u Pascalu (navedeni TP7), prekodirat ću ga u C (konkretno Borland C okruženje), da se vidi usporedba i opravda ime PACENIDOKO. Ne znam kakve dojmove na prosvjetu sve to ostavlja, ali ako se netko slaže s ovom ideologijom, i spreman je djelovati, neka se posluži. Do sljedećeg posta, uživaj svijete i pripremajte se za prijamni! |
- 20:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Mjesto di uglavnom pišem o svojim radovima. Vrijeme objave posta: četvrtkom u 23:59
Zrnce mudrosti
"A designer knows he has achieved perfection not when there is nothing left to add, but when there is nothing left to take away." - Antoine de Saint-Exupry |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||