Pljočkanje
03.09.2007., ponedjeljak
Intervju s pljočkarskim klubom "Agroturist"
|
Pljočkanje je jedna od najstarijih igara koja se igrala među pastirima prilikom čuvanja stoke i na pučkim slavljima, a navodno je od nje nastalo boćanje. Poznata je u Istri i ponegdje u Dalmaciji i Zagorju, a mnogo je godina bila zaboravljena. Pljočkanja su se ponovno sjetili Tinjanci oko 2000. godine, kada su organizirali prvi turnir, a od tada se ono ponovno proširilo po cijeloj Istri. Danas se igra na gotovo svim pučkim feštama, a prošle je godine osnovana i Županijska liga, u kojoj sudjeluje osam ekipa. Lani je u Vodnjanu osnovan Sportski pljočkarski klub »Agroturist«, koji je postao dijelom Sportskog saveza Vodnjana. Klub se sastaje jednom mjesečno na sajmu kada se okupi većina članova radi treniranja i turnira. Prošlog smo se petka uputili na okupljanje i uvjerili da to nije samo sportski susret, nego i ugodno druženje i odmor od problema. Ante Sučić tajnik je kluba i, kako svi pričaju, najbolji je pljočkar u Istri. Te se igre sjeća još iz djetinjstva kada ju je s prijateljima stalno igrao, posebno tijekom školskih praznika, kada su imali najviše vremena.  - Nekada se igralo slobodno, a danas se igralište označuje i određena su pravila zbog potrebe lige. Mi, ekipa iz Vodnjana, sudjelovali smo na svim turnirima u Istri i postizali odlične rezultate. Prošle smo godine došli na ideju da osnujemo klub, kada smo i registrirani. Sada se trudimo nagovoriti i ostale klubove da se registriraju da bi nas Županija priznala i dala nam podršku. Klub ima oko 40 članova, a simboličnu članarinu od 30 kuna godišnje plaćaju samo odrasli muškarci. Žene, kojih ima šest, i osmero djece, oslobođeni su članarine. Zadovoljni smo jer smo jedini s tako brojnim članstvom. Poklanjamo veliku pažnju druženju i mladima da bi naslijedili ovaj sport i više provodili vrijeme zajedno. Bolje to nego da su na cesti, rekao je Ante. I stvarno, sedmero se unuka i djece, već iskusnih pljočkara, okupilo na livadi i zaigralo. Oni svaki put sa starijima dolaze na okupljanja jer im je igra zabavna. Filip postiže vrlo dobre rezultate na turnirima i mlada je nada pljočkanja.  - Moj me dida jednom vidio kako bacam pa me nagovorio da se počnem baviti ovom igrom. Svaki dan pljočkam po dva sata u dvorištu s prijateljima iz sela. Na zadnjem sam turniru osvojio drugo mjesto, rekao nam je kratko Filip i brzo se vratio u igru. Prvenstvene se utakmice igraju od svibnja do listopada, a turniri se uglavnom održavaju cijele godine. U Istri ima osam klubova na kojima sudjeluje i do 60 igrača, ali ponekad se nažalost broj zna prepoloviti jer ljudi nemaju dovoljno slobodnog vremena. Na turnirima se biraju najbolji igrači u pojedinačnim kategorijama, dvojkama i trojkama. - Na treninzima treba imati najveću koncentraciju, a poslije ćemo se zezati, rekao je Ante i bacio svoju pljočku vrlo blizu balina. Kad se igra, svi su razgovori usmjereni samo na pljočkanje. Godine nisu bitne – svi igraju zajedno. Žene ovog puta nisu bile od volje za pljočkanje, kako kažu, za razliku od inače, nego su sjedile na zidiću i pratile igru. - Ovo je nama najbolji način opuštanja. Kao što je Englezima golf, tako je nama pljočkanje, rekao je Slavko Krajcer, kojemu unuci Filip i Lucija također igraju. Pohvalio nam se i pljočkom u obliku srca koju su mu izradili. Već je postao običaj da nakon što igra završi svi zajedno sjednu i provedu još neko vrijeme u dobrom društvu. Naravno, uz dobru hranu i čašicu domaćeg vina. Ovog su puta domaćice skuhale odlične fuže sa šugom od divljači, a svi su pljočkari, i stari i mladi, nakon višesatne igre navalili na klopu. Pljočka, balin, zajahati, tura igre, punat i šeko Pljočka je plosnati kamen promjera od 10 do 20 centimetra i debljine od dva do osam centimetra. Okrnjenih je rubova da bi dobio okrugli oblik, a balin je okrugli ili četvrtasti kamen približne veličine šake kojemu se što bliže bacaju pljočke. »Zajahati« znači baciti pljočku na balin, dok je »tura igre« bacanje pljočki u jednom smjeru. Punat je bod, a trinaest ih je dovoljno za pobjedu. »Šeko« je kad se pljočka ili balin zabiju »jušto u glavu«. Igra podrazumijeva i lijepo ponašanje – pljočke se ne uzimaju sa suhozida, za vrijeme igranja se ne smije piti, pušiti ni psovati. Sve treba poštivati i međusobno si pomagati te zaigrati uz lijepu pjesmu i dobre stare običaje.  Punat za pljočku najbližu balinu Igralište se označava špagom, dugo je 16 i široko 3,5 metra. Prostor u koji se baca balin veličine je tri metra sa svake strane. Može se igrati u trojkama kad svaki igrač ima po jednu pljočku, u dvojkama kad igrači imaju po dvije pljočke ili pojedinačno s po tri pljočke po igraču. Punat osvaja onaj (ili ona ekipa) koji je pljočku bacio najbliže balinu, a pobjeđuje onaj koji prvi osvoji 13 punti. Ako se dogodi da dvije protivničke pljočke diraju balin, miču se i gledaju se sljedeće najbliže pljočke. Balin ne smije dodirivati špagu jer se onda bacanje ponavlja. Ako se to još jednom ponovi, protivnička ekipa ga stavlja gdje želi, minimalno pola metra od granice. Ako pljočka dodirne špagu ili izađe iz terena, nevažeća je. Napisala i snimila: Ana Šimić za "Glas Istre" |
- 10:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
0
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O PLJOČKANJU
Pljočkanje je sport sličan boćanju (najvjerojatnije preteća boćanja) u kojem je cilj baciti pljočku ili plosnati kamen okruglastog oblika što bliže balina, na udaljenostima od 10 do 16 metara. Pljočke se igraju uglavnom u Istri i dijelu Dalmacije kod Ploča, a odnedavno i u Zagorju. Sva pitanja u vezi sa pljočkanjem i ovim blogom pošaljite na dolje naveden e-mail. E-mail: pkpula@net.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||