svegapomalo https://blog.dnevnik.hr/pletisanka

subota, 05.06.2010.

GRAFITI NAŠIH ULICA

GRAFITI SA NAŠIH ULICA


Svakodnevne obaveze su nas ubrzale, tako da žurimo sa jednog mjesta na drugo, a da pri tome ne obraćamo puno pažnju na svoju okolinu. A ulica pažljivom promatraču može mnogo toga ispričati. Ako s pažnjom zagledate građevine, ograde, zidove, pa čak i saobraćajne znake, primjetit ćete da su prava riznica raznoraznih natpisa različitih sadržaja. Svakako to su ulični grafiti, ogledalo svakog grada, odraz kulture naroda, pa čak i predmet veoma ozbiljnih socioloških studija.
Na prste bi se mogli izbrojati pismeni ljudi koji nisu bar nekada u životu, ako ništa u ranom djetinjstvu, došli u napast da naškrabaju na brzinu neku svoju ličnu poruku na čistom, primamljvom zidu. Obično se počne sa izražavanjem onih sitnih, dječijih zlobnih epiteta za nekog malog druga ili drugaricu. Najčešće su, na primjer, ovakve “Sanja vo”, ali ako se malom grafitaru ta Sanja malo više zamjerila, možda će dodati i ono “Sanja vo x 100”. Takav natpis je jednom pročitala žalosna majka i sita se isplakala, kada je vraćajući se iz bolnice u kojoj je upravo ostavila svoju bolesnu kćerku, u njihovom haustoru glasno pročitala : “ Mira vo x 100, srce majkino.”
Vo, ta moćna lijepa životinja je iz nekih nepoznatih razloga najčešće upotrebljavana u grafitima, ali ni konj, krava, magarac, koza ne zaostaju u svojoj službi. U kancelariji jedne vrlo ozbiljne ustanove imala sam priliku pročitati sljedeći natpis : “ Radim kao konj, trpim kao magarac, ćutim kao riba, i kad bolje razmislim, hitno mi treba veterinar.”
Ali grafiti mogu da budu i prave izdajice. Tako se jedna Ana, za koju su roditelji smatrali da je premlada da ima momka, potajno sastajala sa nekim Sanjinom, a kažu da se ljubav i svrab ne mogu ni na koji način sakriti, pa su zaljubljeni osjetili potrebu da istinu o svojoj ljubavi ispišu na zidu Anine zgrade. Tako da se njena mama ne malo iznenadila kada je pročitala natpis u srcu, koje je više ličilo na repu, “Ana i Sanjin se vole”. Izjaviti ljubav nekoj osobi nije uvijek lako, iako postoji tako mnogo načina isprobanih i proučenih, jedan Markan se odlučio na vrlo radikalan potez, tako da je na gotovo svakoj zgradi u ulici svoje izabranice napisao : “Jasna voli te Markan”. Da li mu je ljubav uzvraćena ostalo je tajna, ali nigdje se nije mogla pročitati poruka “Markane voli te Jasna”. Ljubav se može izraziti i na ovaj način:”Ti si moja tetovaža, ne mogu da te skinem.” A opet ima i ovaj gotovo filozofski:” Ako je žena drvo života, muškarac je sjekira”.
Na zidovima se mogu voditi i prave svađe i to u više nastavaka. Jednom je na kući bucmaste Nine osvanuo natpis : “Nina je debela”, a Nina je pročitavši to, odmah znala ko joj je to napisao, pa ne budi joj mrsko ispod dodade:” Bog me dao ovakvu dobru, pa ne perem noge u flaši kao glista Darija”.
Zavist je vrlo nezgodno osjećanje i zna da natjera čovjeka na vrlo žestoke poteze, ali jedan od najblažih, iako nimalo prijatnih, je ispisivanje grafita. Tako na jednoj zgradi u mom gradu piše : “Sanja seljanka nosi trenerku i svilenu košulju”. Ali ima i onih drastičnijih, tako da je na kući koju gradi jedan lokalni političar u centru grada, osvanuo natpis “Glasajte za lopove”. Puno jeda i vlastite nemoći je natjeralo tog ogorčenog građanina da ispiše ovaj grafit, ali šta reći o osjećanjima nekon anonimusa koji ih je izrazio u samo jednoj riječi : “Mrzim!!!”
Vrijeme rata donijelo je i neke nove grafite na naše ulice: “ Nećemo granate, dajte nam sunca.” “Možete nas ubijati, ali nikada nećemo ličiti na vas”.
Srašno je pročitati grafit ispisan nevještim dječijim rukopisom:” Ja sam gladan”.

Nakon dolaska demokracije došli su izbori. Tu je tek nastala prava trka tko će više zidova ukrasiti imenima svojih kandidata ili imenima svojih stranaka. Ali samo što bi jedni ispisali naziv svoje stranke, njihovi protivnici su dodavši ili izbrisavši koje slovo potpuno izmjenili smisao naziva, normalno, na njegovu štetu.
Jedan ogorčeni građanin se našao ponukan da napiše:” Tito je krao, pa nam je dao, ovi sada kradu pa nam ne dadu”.
Škole su oduvijek bile mjesto za ispisivanje najsočnijih grafita, pa i takvih kojima nije mjesto da se objave ovako javno. Neki, pretpostavljamo, ne baš sjajan učenik ispisao je na zgadi Gimnazije natpis:” Ako je škola hljeb - živjela glad”. Ispod poznatog usklika hipi pokreta “Sex, droga, rock and roll”, neki trijezvenjak je napisao “Sex, kola i odbojka”. Na vidnom mjestu, kao opomenu srednjoškolkama, neko je ispisao:” Abortus je ubojstvo”. Ali neki šaljivdžija je dodao,” Onanija je genocid”. Na tabli ispred školskog travnjaka piše:”Ne gazite travu”, a kredom je potajno dodato “Pušite je”. U istom tonu je i sljedeći grafit “Sve se krave napušile trave”, a opet neki mladić samokritično piše”Pušim, pijem , drogiram se, hvala Bogu, popravljam se”.
Hronični lijenčina je bio ponukan da napiše:” Rad je sladak, ali ja sam šećeraš“,
Autori ovih grafita su svakako morali biti puno pažljiviji od onoga koji je napisao na jednom zidu: “ Uvijek me uhvate kada pišem po z…….”

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

priče, eseji, komentari, pjesme, slike,vicevi

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr