svegapomalo https://blog.dnevnik.hr/pletisanka

petak, 04.06.2010.

O SREĆI



Sreća, da li je imamo ili nemamo, vječno je pitanje. Definirati pojam sreće bilo bi gotovo nemoguće, jer koliko ima ljudi toliko ima i pristupa ovom pojmu.Sve nas nešto drugo čini sretnima ili pak nesretnima.
Ja ću govoriti o sreći sa aspekta filozofije koja je najpristupačnija mom načinu razmišljanja i života. To je filozofija Vedante koja odbacuje materijalnu sreću kao nešto što je nemoguće realizirati, za razliku od duhovne sreće.
Kada upitamo ljude što ih čini sretnima, većina će bez dubljeg razmišljanja, odgovoriti da je to dovoljno novca, zdravlje, dug život, zadovoljna i zdrava porodica, ljubav muškarca ili žene.O tome se pjevaju pjesme, o tome se govori u knjigama, filmovima, dramama.
Da li je to zaista prava sreća ?
Svojim napretkom civilizacija je stvorila mnoge materijalne stvari uključujući svemirske brodove, atomsku energiju i računare. Unatoč tome nije uspjela stvoriti situaciju u kojoj ljudi ne moraju umrijeti , ponovno se roditi, stariti ili patiti od bolesti. Kad god se postave ta pitanja o tim problemima urbanog društva, odgovor mudro skreće na kolosjek napredovanja nauke koja će u budućnosti imati sposobnosti da oslobodi ljude starenja, bolesti i smrti.
U prirodi koju poznajemo sve mora proći kroz šest stadija postojanja i to:
rođenje , rast, održavanje, stvaranje potomstva, propadanje i na kraju smrt. Sve što je u dodiru s materijalnom prirodom podliježe tim zakonima promjene. Zato niko - ni čovjek ni životinja, ni biljka - ne može opstati vječno u ovom svijetu. Životni vijek može biti različit, ovisno o vrsti života. Vede nam svjedoče da je životni vijek Brame , vrhovnog živog bića u svemiru, tako dug da ga mi gotovo me možemo izračunati, a sićušna bakterija živi tek nekoliko sati, ali ipak i Brama i sićušna bakterija na kraju podliježu smrti. Zato se ovaj materijalni univerzum naziva Mrytjaloka, ili mjesto smrti.
Kroz dugi period vremena, ljudski rod pokušava ovaj svijet učiniti besmrtnim, jer ne posjeduje znanje o besmrtnoj duhovnoj prirodi. Od suštinskog je značaja da shvatimo da smo mi duhovna duša, a ne ovo materijalno tijelo, i tada ćemo shvatiti i naše polje djelatnosti koje će nam donijeti trajnu sreću.
Baš kao što riba bez vode ne može uživati na kopnu, makar kakve predmete i okolnosti da joj ponudimo, tako i mi, duhovne duše ne možemo u potpunosti uživati dok se ne zaokupimo duhovnim aktivnostima. To je prirodno. Prirodno je da duhovna duša uživa u duhovnim aktivnostima. Tada će naša želja za uživanjem u korijenu biti zadovoljena.
Danas svi tragaju za novcem , jer se njime mogu dobiti predmeti čulnog uživanja. Međutim mudra osoba zna da životni vijek i standard možemo povećati do maksimuma, ali ćemo zbog zakona materijalne prirode ipak biti nesretni, jer se sreća koja odgovara našoj prirodi kvalitativno razlikuje od sreće koja potječe od materijalnih aktivnosti. Nedavno sam čitala o slavnom pjevaču Huliju Inglezijasu, izuzetno talentiranom, bogatom i lijepom muškarcu, koji je, kako piše u novinama, imao čak 3000 ljubavnica. Po svemu ovome odgovarao bi, materijalistički gledano, slici idealno srećnog čovjeka. Ali da li je to baš tako. Sam slavni pjevač izjavljuje da je vrlo često depresivan i da se ne osjeća ni malo srećnim.Čak je jednu cijelu godinu prećutao bolujući od teškog oblika depresije.
Dakle, treba li da nam cilj života bude postići maksimum materijalnog uživanja i onda na kraju da shvatimo da to ipak nije to. Jer, svi smo duhovna bića. Zaplitanjem u svjetovna zbivanja nikada nećemo naći pravu sreću. Pravu sreću naći ćemo samo ako se vratimo u svoje prirodno stanje, a to je stanje duhovnog postojanja.
Ali mi smo u današnje vrijeme zanemarili svoju pravu duhovnu udobnost poistovjetivši se sa materijalnim zatvorom, našim tijelom.Usredotočili smo svu energiju na besmisleno održavanje materijalnog kaveza radi njega samoga, potpuno zaboravivši na duhovnu dušu koja je zarobljena u njemu. Baš kao što bismo zatvorili papagaja u kavez , pa po cijeli dan glancali i čistili kavez, a pticu ne bismo ni pojili ni hranili. Premalo znanja imamo o našoj pravoj prirodi i u najboljem slučaju pokušavamo nahraniti um umjetnošću, književnošću, naukom, ali ne znamo da je naš um materijalan iako je u suptilnom obliku. Ne činimo gotovo ništa da nahranimo dušu koja se razlikuje od tijela i uma.Naučimo zato iz mudrosti prastarih Veda umijeće da izvučemo korist iz loše sklopljenog posla, dolaska u ovaj materijalni svijet i shvatimo važnost ovog ljudskog života, pogodnog za najviši razvoj istinske svjesnosti.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

priče, eseji, komentari, pjesme, slike,vicevi

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr