Imao sam ljubav pravu..koja sada nažalost moja nije..
19.04.2007., četvrtak
|
Uzela je mobitel i nazvala ga. Sa druge strane je čula onaj njegov nezainteresirani glas. Zamolila ga je da se sastanu . On nije htio, nije vidio nikakve koristi iz te molbe. Počela je moljakati pa je odlučila da će ga počastiti ako pristane. Nevoljko je odgovorio- Dobro -, i veza se prekinula. Dok je putovala, bila je sretna, imala je plan kako da ga vrati. Sada je imala nešto njegovo i mislila je da će ga to smekšati. Hodala je prema mjestu koje je on odabrao. Kada je došla već se opijao. Sjela je pored njega i pozdravila ga. On nije uopće obraćao pažnju na nju , nego je nastavio dalje piti. Jedno vrijeme su šutjeli dok on nije probio led i rekao- Ajde, reci to već jednom, ne da mi se gubiti vrijeme na tebe. Bila je zatečena tim riječima, da je morala sabrati misli te je progovorila- Trudna sam- -I što …moje sigurno nije- -Kako možeš reći, nego čije bi bilo?- -Sve su žene kurve- - Istina, ali tvoje je – -Riješi ga se- -Ne želim tvoje je i puno mi znači- -Ostavit ću te, ako nećeš napraviti kako ti rečem- -Nikada samo preko mene mrtve- Na to se on ustao te ju zbacio sa stolca na pod. Dok je spoznala što se dogodilo osjetila je veliku bol. Naime počeo ju je nogom nabijati u trbuh. Na licu mu se pojavio demonski smiješak dok ju je svakim udarcem jače nabijao. Ona je stisnula zube, nije htjela ni pisnuti, ali nakon posljednjeg udarca nije više mogla i vrisnula je bolno. Nekoliko ljudi je došlo i maknulo ga od nje. Oslobodio se od njih i otišao bez riječi. Gledala ga je suzavim očima kako zauvijek odlazi iz njenog života. Ostali su je dignuli. Krv joj je navrla na usta. Htjeli su zvati hitnu i policiju, ali im nije dala, rekla je- Ništa vi ne brinite, samo je previše popio-. Zatim je platila račun i otišla. Šetala je tako gradom i primijetila da je ljudi prate pogledima zato je skrenula u jednu uličicu koja je vodila do starog mosta. Čim je došla do mosta sjetila se nekih starih slika te ih zatim odmah izbacila iz glave. Popela se i stala na ogradu mosta. Pogledala je u dno, od visine joj se zamaglilo te je podigla pogled. Znala je da će ovo dijete u njoj strunuti i da nema više svrhe živjeti. Zato je raširila svoja krila i odletjela u nepovrat. IWANNA WOLIM TE VIŠE OD ŽIVOTA DAJ SHVATI TO VEĆ JEDNOM..  |
