jedan od mnogih...trag u beskraju...

Mom Medeku, Kruni

Ne dam večeras sjenama mraka da
izgube ti tragove
Ni pupoljcima ruža da ljube ti
tople dlanove
U večernjoj rapsodiji lelujave strasti
zrikavci pjesmu rasprostiru za tebe
Neka te ruke tame ponesu
jakošću mojih misli i spuste ti glavu
na moje grudi
Ubrati ne znam uspavanu strast posijanu
na tvojim trepavicama
I premda su ruke pružene
da sljube se u dodiru sa tvojima
Izmaknut ću luđačke otkucaje srca
iz tvoje blizine
I postati daleka tvojim
tajnovitim željama
Razotkrit ću se ispred zastora
razuzdanih zvijezda
Neka me upiju u sjenama svoje
raskoši
I raspu nebom svu pakost
nemirnih misli
kojima te iznova ljubim

Ti sudbino moja pod ogrtačem od satena
tebi dajem sjećanja svoja, svoje strahove , nadanja , svoju bol,
u zagrljaj zore kojom magla vije skidam sa rane uzavrelu sol,
a u grudima mi srce divljački bije.
Duši mi trebaš kao zora svaki dan .

Više ni sama neznam po koji put
ti hodaš po mislima mojim...
tu si,u glavi,u srcu,u duši...

Zagrli me jednom,
neka srce u srcu kuca,
dozvoli da te osjetim i da čujem kako dišeš...
dopusti da te volim,da dokažem da mogu,
bez obzira što sam dijete...
dousti da te volim...

Znam...
okolini sam već odavno postala dosadna
pričajući o tebi,
jer bilo ko,i onaj ko je samnom samo jednom pričao
zna da te volim...

Zlato moje volim teeeeeeeeee